Ponovljeni zakon 1 BKJ

1. Ovo su riječi koje je Mojsije izgovorio svemu Izraelu s ovu stranu Jordana, u pustinji na ravnici nasuprot Crvenom moru, između Parana i Tofela, Labana i Hazerota i Dizahaba.

2. (To je jedanaest dana puta od Horeba putem Seirske gore do Kadešbarnee.)

3. I dogodilo se četrdesete godine, prvog dana jedanaestog mjeseca, da je Mojsije rekao sinovima Izraelovima prema svemu što mu je GOSPOD zapovjedio za njih.

4. Nakon što je pogubio Sihona, amorejskoga kralja, koji je živio u Hešbonu, i Oga, bašanskoga kralja, koji je živio u Aštarotu, u Edreju,

5. s ovu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, počeo je Mojsije objavljivati ovaj zakon, govoreći:

6. “GOSPOD, Bog naš, govorio nam je na Horebu govoreći: ‘Dosta dugo ste boravili na ovoj gori.

7. Okrenite se i krenite na put! Idite u gore Amorejaca i sve predjele pored njih, u ravnicu, u brda, i u doline, i na jug uz morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata.

8. Evo, stavljam ovu zemlju pred vas. Idite i zaposjednite zemlju za koju se GOSPOD zakleo očevima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovom sjemenu poslije njih.’

9. I rekao sam vam u to vrijeme govoreći: ‘Ne mogu vas nositi sâm.

10. GOSPOD, Bog vaš, umnožio vas je, i gle, danas vas je tako puno kao zvijezda na nebu.

11. (Neka vas GOSPOD, Bog vaših očeva, umnoži još tisuću puta i neka vas blagoslovi kako vam je obećao!)

12. Kako bih ja sâm mogao nositi vaš teret i vaše breme i vaše sporove?

13. Izaberite mudre ljude i razumne i poznate iz svojih plemena i njih ću postaviti za poglavare nad vama.’

14. I vi ste mi odgovorili i rekli: ‘Ono što si nam rekao dobro je za nas da to činimo.’

15. Tako sam uzeo glavare iz vaših plemena, ljude mudre i poznate, te sam ih postavio za glavare nad vama: tisućnike, satnike, pedesetnike, desetnike i časnike među vašim plemenima.

16. I u to isto vrijeme naložio sam vašim sucima govoreći: ‘Saslušajte parnice među svojom braću te sudite pravedno između svakog čovjeka i njegova brata, i tuđinca koji je s njim.

17. Ne budite pristrani prema nikome u suđenju; no saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se ničijeg lica! Jer sud je Božji! A parnica koja vam bude preteška, iznesite je meni, i ja ću je saslušati.’

18. Tako sam vam u to vrijeme zapovjedio sve ono što vam treba činiti.

19. Zatim smo otišli iz Horeba i prošli smo kroz svu tu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli na putu po gorju Amorejaca, kako nam je zapovjedio GOSPOD, Bog naš te smo stigli u Kadešbarneu.

20. Tada sam vam rekao: ‘Došli ste u gorje Amorejaca, koje nam GOSPOD, Bog naš, predaje.

21. Evo, GOSPOD, Bog tvoj, stavio je tu zemlju pred tebe. Popni se i zaposjedni je, kako ti je rekao GOSPOD, Bog očeva tvojih. Ne boj se niti se obeshrabri!’

22. Zatim ste svi vi prišli k meni i rekli: ‘Poslat ćemo ljude pred sobom da istraže zemlju i dojave nam riječ o putu kojim moramo ići i u koje gradove ćemo doći.’

23. I ono što ste rekli jako mi se dopalo. Tako sam uzeo dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena.

24. I skrenuli su i popeli se na gore pa su stigli do Eškolske doline te je istražili.

25. Zatim su nabrali plodove te zemlje i rukama su ih donijeli k nama i dojavili nam riječ pa rekli: ‘Dobra je ta zemlja koju nam GOSPOD, Bog naš, predaje.’

26. Ali vi niste htjeli tamo uzaći; no pobunili ste se protiv zapovijedi GOSPODA, Boga svojega.

27. I mrmljali ste u svojim šatorima i govorili: ‘Zato što nas GOSPOD mrzi, izveo nas je iz zemlje egipatske kako bi nas predao u ruke Amorejaca da bi nas uništili.

28. Kamo ćemo uzaći? Naša braća su obeshrabrila naša srca govoreći: Narod je veći i viši nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A štoviše vidjeli smo ondje i sinove Anakove.’

29. Tada sam vam rekao: ‘Ne strahujte i ne plašite ih se!

30. GOSPOD, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas onako kako je to učinio pred vašim očima u Egiptu.’

31. I u pustinji gdje si vidio da te GOSPOD, Bog tvoj, nosio kao što čovjek nosi svoga sina cijeloga puta što ste ga prošli sve dok niste stigli do ovoga mjesta.

32. Ali, uz sve to, vi niste vjerovali GOSPODU, Bogu svome,

33. onome koji je išao na putu pred vama da vam potraži mjesto da razapnete šatore vaše, u ognju noću da vam pokaže kojim ćete putem ići, a danju u oblaku.

34. I GOSPOD je čuo glas vaših riječi i razgnjevio se te se zakleo govoreći:

35. ‘Zasigurno ni jedan od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ovu dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je predati očevima vašim.

36. Osim Kaleba, sina Jefuneova; on će je vidjeti i njemu i njegovoj djeci dat ću zemlju kojom je išao, zato što je u potpunosti slijedio GOSPODA.’

37. Isto tako GOSPOD je bio ljut na mene radi vas, govoreći: ‘Ti također onamo nećeš ući.

38. No, Jošua, sin Nunov, koji stoji pokraj tebe, on će ući onamo. Njega ohrabri, jer će on učiniti da je Izrael baštini.

39. Štoviše i vaši maleni, za koje ste rekli da će biti plijen, i djeca vaša koji toga dana nisu znali razlikovati između dobra i zla, oni će u nju ući; i njima ću je predati i oni će je zaposjesti.

40. Ali što se tiče vas, okrenite se i zaputite se u pustinju, na put Crvenog mora!’

41. Tada ste mi odgovorili i rekli: ‘Sagriješili smo protiv GOSPODA. Uzaći ćemo i boriti se kako nam je GOSPOD, Bog naš, zapovjedio.’ A kad se svaki od vas opasao svojom oružjem za rat, bili ste spremni uzaći u brda.

42. Nato mi je GOSPOD rekao: ‘Kaži im: Ne uzađite i ne borite se jer ja nisam među vama da vas ne potuku vaši neprijatelji.’

43. Tako sam vam govorio, ali vi niste htjeli poslušati nego ste se pobunili protiv zapovijedi GOSPODNJE i krenuli puni drskosti u brda.

44. Ali Amorejci, koji su živjeli u toj gori, došli su na vas te vas prognali kako to pčele čine te su vas uništavali u Seiri i sve do Horme.

45. Zatim ste se vratili i plakali pred GOSPODOM, ali GOSPOD nije htio slušati vaš glas niti je prignuo uho k vama.

46. Tako ste ostali u Kadešu mnogo dana, prema danima koje ste ondje proboravili.