Ponovljeni zakon 32 BKJ

1. “Prignite uha, nebesa, ja ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!

2. Nauk će moj dažditi poput kiše, kao rosa riječ moja će padati, kao kišica po mladom bilju, kao pljusak po travi!

3. Zato što ću objaviti ime GOSPODNJE, pripišite veličinu Bogu našemu!

4. On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su sudovi čestiti svi putevi njegovi. Bog je istinski i bez nepravde, pravedan i pravičan je on.

5. Oni su se iskvarili, njihova ljaga nije ljaga sinova njegovih: oni su naraštaj izopačen i iskrivljen.

6. Zar tako uzvraćaš GOSPODU, narode ludi i nerazumni? Nije li on tvoj Otac koji te je kupio? Nije li te on stvorio i utvrdio te?

7. Spomeni se davnih dana, promotri godine kroz mnoge naraštaje. Pitaj oca svoga, i pokazat će ti; starješine svoje i reći će ti.

8. Kad je Svevišnji dijelio narodima baštinu njihovu, kad je razdvajao sinove Adamove, postavio je međe narodima prema broju sinova Izraelovih.

9. Jer je GOSPODNJI dio narod njegov, Jakov je žrijeb baštine njegove.

10. U zemlji pustinjskoj on ga je našao, u pustoši urlajuće pustinje. Vodio ga je unaokolo, upućivao ga i čuvao kao zjenicu oka svoga.

11. Poput orla što bdije nad gnijezdom svojim, lebdi nad svojim mladima, širi krila svoja, uzima ih i nosi ih na krilima svojim,

12. tako je GOSPOD sâm njega vodio, i tuđeg boga nije bilo s njim.

13. Dao mu je da zajaše po visovima zemaljskim, da se najede urodom poljskim, dao mu je da siše med iz stijene i ulje iz kremene stijene,

14. kravlji maslac i ovčje mlijeko s pretilinom janjećom, leglo ovnova bašanskih i jaraca, s pretilinom žitnih bubrega, i ti si pio čistu grožđevu krv.

15. Ali se Ješurun ugojio i uzritao. Ugojio si se, utovio se i prekrio se salom. Tada je napustio Boga koji ga je stvorio i obeščastio Stijenu svoga spasenja.

16. Tuđim bogovima izazivali su ga na ljubomoru, gnjusobama su ga izazvali na srdžbu.

17. Žrtvovali su đavlima, a ne Bogu, bogovima koje nisu poznavali; novim bogovima koji su došli nedavno kojih se očevi vaši nisu bojali.

18. Na Stijenu koja te je rodila, ne obazireš se, i zaboravio si Boga koji te je oblikovao!

19. I kad je GOSPOD to vidio, počeo ih se gnušati, jer su ga izazivali sinovi njegovi i kćeri njegove.

20. I rekao je: ‘Lice ću svoje sakriti od njih i vidjet ću kakav će im kraj biti. Jer su oni naraštaj prkosan, sinovi u kojima nema vjere.

21. Oni su me potaknuli na ljubomoru onime što nije Bog, izazvali su me na srdžbu ispraznostima svojim; i ja ću njih na ljubomoru potaknuti, onima koji nisu narod, izazivat ću ih na srdžbu glupim nekim narodom!

22. Jer u srdžbi mojoj oganj je planuo i gorjet će do najdubljeg pakla; i proždrijet će zemlju i urod njezin, i spalit će temelje gora.

23. Svalit ću zloće na njih, i na njih ću svoje strijele potrošiti.

24. Gladi će ih spaliti, a ognjica i gorke propasti proždrijeti. I poslat ću na njih i zub zvjeradi s otrovom zmija što gmižu prahom.

25. Mač izvana, a strava iznutra, uništavat će i mladiće i djevice, isto tako dojenčad i čovjeka sijede kose.

26. Rekao sam: Rasijat ću ih u zakutke, učiniti da im nestane spomen među ljudima.

27. Nisam li se bojao gnjeva neprijateljeva da se protivnici njihovi ne bi ponašali čudno, pa da ne bi govorili: ‘Naša je ruka uzvišena i GOSPOD nije sve to učinio.’

28. Jer su oni narod bez savjeta, niti nikakve razboritosti nema u njih.

29. O da su mudri, da bi ovo razumjeli, da bi promotrili svoj svršetak.

30. Kako bi jedan potjerao tisuću, a dvojica nagnali deset tisuća u bijeg, da ih Stijena njihova nije prodala, da ih GOSPOD nije zatvorio?

31. Jer stijena njihova nije poput Stijene naše, čak i neprijatelji naši sami su suci.

32. Jer loza je njihova loza sodomska i iz polja gomorskih; grožđe njihovo grožđe je žuhko, grozdovi njihovu gorki su;

33. njihovo je vino otrov zmajski, okrutni otrov zmije otrovnice.

34. Nije li to kod mene pohranjeno, i zapečaćeno među blagom mojim?

35. Meni pripada osveta i naplata; u pravo vrijeme noga će im posrnuti. Jer je dan njihove nesreće blizu, i hiti ono što će ih spopasti!

36. Jer će GOSPOD suditi narod svoj, i pokajat će se nad slugama svojim kad vidi da im je snaga nestala, i da nema ni uhvaćenog ni ostavljenog.

37. Tada će reći: Gdje su bogovi njihovi, stijena njihova u koju su se pouzdavali,

38. koji su jeli salo njihovih žrtava i pili vino njihovih žrtava ljevanica? Neka se dignu i pomognu vam, i neka vam budu zaštita!

39. Vidite sada da ja, baš ja sam taj, i da nema nikakvog boga uz mene! Ja usmrćujem i oživljujem, ja ranjavam i iscjeljujem; i nitko se iz ruke moje ne može izbaviti.

40. Jer ruku svoju dižem prema nebu i kažem: Ja živim zauvijek.

41. Ako naoštrim svoj blistavi mač i uzmem sud u svoje ruke; osvetom ću uzvratiti neprijateljima svojim i naplatit ću onima koji mene mrze.

42. Strijele ću svoje opiti krvlju i mač moj proždrijet će meso; i to s krvlju pogubljenih i zasužnjenih, od početka odmazde nad neprijateljem.

43. Radujte se, nacije, s narodom njegovim, jer će on osvetiti krv slugu svojih, uzvratiti osvetom protivnicima svojim, i bit će milosrdan zemlji svojoj i narodu svome.”

44. Zatim je Mojsije došao i izgovorio sve riječi ove pjesme na uši naroda, on i Hošea sin Nunov.

45. Kad je Mojsije prestao govoriti sve ove riječi svemu Izraelu,

46. tada im je rekao: “Upravite srca svoja prema svim riječima koje ja danas među vama svjedočim i zapovjedite sinovima svojim da se pridržavaju da izvrše sve riječi ovoga zakona.

47. Jer to nije za vas prazna riječ jer je ona vaš život. I po toj riječi produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete.”

48. I GOSPOD je rekao toga istog dana Mojsiju, govoreći:

49. “Popni se na to gorje Abarim na goru Nebo, koja je u zemlji moapskoj što je nasuprot Jerihonu, pa pogledaj zemlju kanaansku koju ja dajem u posjed sinovima Izraelovim.

50. Zatim umri na gori na koju si se popeo i pridruži se narodu svome kao što je umro i Aron, brat tvoj, na gori Hor, te bio pridružen narodu svome.

51. Zato što ste prestupili protiv mene među sinovima Izraelovim kod Merib-Kadeških voda, u pustinji Zinu: jer me niste posvetili usred sinova Izraelovih.

52. Ipak, ti ćeš vidjeti tu zemlju ispred tebe, ali tamo nećeš ući, u zemlju koju ja dajem sinovima Izraelovim.”