Ponovljeni zakon 32 SHP

1. Čujte, nebesa, a ja ću govoriti. Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.

2. Moje će učenje kapati kao kiša, moj govor padati kao rosa, poput kišice na nježno bilje, i pljuska na izniklu travu.

3. Slavit ću BOŽJE ime, a vi veličajte našeg Boga!

4. On je Stijena, djela su mu savršena i uvijek ispravno postupa. On je Bog vjeran i neprijevaran. Pravedan je i odan.

5. A oni su ga iznevjerili i više mu nisu djeca, naraštaj izopačen i prijevaran.

6. Zar tako uzvraćaš BOGU, narode ludi i nerazumni? Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj, koji te stvorio i postavio?

7. Sjeti se davnih dana! Pogledaj naraštaje prošlosti. Pitaj svog oca i on će ti ispričati, svoje starješine, i oni će ti reći.

8. Kad je Svevišnji narodima dijelio zemlju u nasljedstvo, kad je razmještao čovječanstvo, postavio je narodima međe prema broju bogova.

9. A BOŽJI dio je njegov narod, Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.

10. Našao ih je u pustinjskoj zemlji, u vjetrovitoj i pustoj divljini. Obgrlio ih je i njegovao, čuvao ih kao zjenicu svog oka,

11. poput orla što bdije nad svojim gnijezdom, nad orlićima svojim leprša, krila širi da ih uhvati i na sigurno ih nosi.

12. BOG ih je sâm vodio, bez pomoći tuđeg boga.

13. Dao im je vlast nad gorskim krajem i hranio ih poljskim plodovima. Davao im je meda među stijenama i ulja od maslina na kamenjaru,

14. kravljeg sira i kozjeg mlijeka, janjećeg i jarećeg loja, najbolja goveda s Bašana. Imali su probranu pšenicu i fino vino od grožđanog soka.

15. No Izrael se utovio i počeo se ritati. Dobro su se hranili, utovili i usalili. Ostavili su Boga, koji ih je stvorio, i odbacili Stijenu svog spasenja.

16. Činili su ga ljubomornim štujući tuđe bogove, ljutili ga odvratnim djelima.

17. Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu; bogovima koje nisu poznavali. To su bogovi koje ste tek upoznali, koje vaši preci nisu poštovali.

18. Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila, zaboravili Boga koji vas je rodio.

19. BOG je to vidio i razljutio se, odbacio je svoje sinove i kćeri.

20. »Okrenut ću se od njih«, rekao je, »i vidjet ću kako će skončati. Jer, oni su naraštaj izopačen, djeca koja nisu vjerna.

21. Činili su me ljubomornim, štujući bogove koji to nisu, izazivali me svojim ništavnim idolima. Zato ću ja njih učiniti ljubomornima, narodom koji to nije, izazvati ih narodom nerazumnim.

22. Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila i gori do dubina Podzemlja. Proždrijet će zemlju i njezine usjeve i zapaliti temelje planina.

23. Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti. Svoje ću strijele na njih potrošiti.

24. Umirat će od gladi, od groznice i užasnih bolesti. Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima, zmije s otrovom što po prašini gmižu.

25. Vani će ih zatirati mač, a unutra će vladati užas. Ginut će mladići i djevojke, dojenčad i sjedokosi starci.

26. Mislio sam ih raspršiti i izbrisati spomen na njih među ljudima.

27. Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju, da njihovi protivnici ne shvate pogrešno, pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio, nego smo ih mi pobijedili!’«

28. Oni su narod bez pameti, nema u njima razboritosti.

29. Da su mudri, razumjeli bi ovo, shvatili bi kako će završiti!

30. Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca, ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala, da ih BOG nije predao, da ih njihova Stijena nije prodala?

31. Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena; čak i oni to priznaju.

32. Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina i iz vinograda Gomorina. Grožđe im je puno otrova, grozdovi puni gorčine.

33. Vino im je kao otrov zmijski, kao gujin otrov smrtonosni.

34. Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao zatvoreno u svojim spremištima?

35. Osvetit ću im se za ono što su učinili. Jednog dana noga će im se okliznuti. Blizu je dan njihove nesreće, brzo im se propast primiče.«

36. BOG će opravdati svoj narod i sažaliti se na svoje sluge kad vidi da im je iscrpljena snaga, da više nema ni roba ni slobodnjaka.

37. Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi, stijena u kojoj su tražili sklonište,

38. bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava i pili vino njihovih prinosa? Neka oni ustanu da vam pomognu! Neka vas oni zaštite!«

39. »Vidite sad da sam jedino ja Bog i da nema drugog boga uz mene. Ja usmrćujem i ja oživljavam, ja ranjavam i ja ozdravljam. Iz moje ruke nema izbavljenja.

40. Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se: Tako mi moga vječnog života,

41. naoštrit ću svoj blistavi mač i uzeti pravdu u svoje ruke, osvetit ću se svojim neprijateljima i uzvratiti onima koji me mrze.

42. Strijele ću svoje napojiti krvlju, krvlju pobijenih i zarobljenih, i moj mač najest će se mesa, odsjeći ću glave neprijatelju.«

43. Veselite se, narodi, s Božjim narodom, jer on će osvetiti krv svojih slugu. Osvetit će se svojim neprijateljima i očistiti svoju zemlju i narod.

44. Tada je Mojsije došao s Jošuom, Nunovim sinom, i izgovorio narodu sve stihove ove pjesme.

45. Kad je završio cijeli govor, čitavome Izraelu,

46. rekao im je: »Primite k srcu sve što sam vam danas objavio kao svjedočanstvo. Prenesite to svojoj djeci, kao zapovijed, da bi pomno vršili sve zapovijedi ovoga zakona.

47. Jer, ovo nisu tek prazne riječi, nego su one vaš život. Po njima ćete dugo živjeti u zemlji koju zaposjednete kad prijeđete rijeku Jordan.«

48. Tog je istoga dana BOG rekao Mojsiju:

49. »Popni se na planinu Nebo, u gorju Abarimu, u zemlji Moabu, preko puta Jerihona. Otamo pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima.

50. Umrijet ćeš na toj planini, na koju ćeš se popeti, kao što je tvoj brat Aron umro na planini Hor.

51. To je zato što ste me obojica iznevjerila pred Izraelcima kod voda Meriba Kadeša u pustinji Cin; zato što me niste pokazali svetim pred Izraelcima.

52. Možeš izdaleka vidjeti zemlju koju dajem Izraelcima, ali ti nećeš ući u nju.«