Ponovljeni zakon 9 BKJ

1. Čuj, Izraele! Danas ti prelaziš preko Jordana da zaposjedneš narode veće i moćnije nego što si ti; gradove velike i utvrđene do neba;

2. narod silan i visok, sinove Anakove, koje ti poznaješ i za koje si ti čuo da govore: ‘Tko može opstati pred sinovima Anakovima!’

3. Razumij stoga danas da je GOSPOD, Bog tvoj onaj koji ide pred tobom poput ognja što proždire on će ih uništiti i položit će ih pred lice tvoje tako da ćeš ih ti rastjerati i brzo ih uništiti, kako ti je GOSPOD rekao.

4. Nemoj reći u srcu svome nakon što ih GOSPOD, Bog tvoj odbaci ispred tebe, govoreći: ‘Zbog moje pravednosti GOSPOD me uveo da zaposjednem ovu zemlju.’ Nego zbog zloće onih naroda GOSPOD ih istjerao ispred tebe.

5. Ti ne ideš zaposjesti njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što GOSPOD, Bog tvoj, zbog zloće onih naroda tjera njih ispred tebe te da tako izvrši riječ kojom se zakleo očevima tvojim: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

6. Shvati stoga da ti GOSPOD, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju da je posjeduješ zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrdokoran!

7. Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji na gnjev izazivao GOSPODA, Boga svojega. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske sve do dolaska na ovo mjesto, bili ste buntovni protiv GOSPODA.

8. I na Horebu ste izazvali GOSPODA na gnjev tako da se GOSPOD rasrdio na vas da bi vas uništio.

9. Kad sam se popeo na goru da primim kamene ploče, baš ploče Saveza što ga GOSPOD sklopio s vama, tada sam na gori ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruh niti pio vodu.

10. I GOSPOD mi je predao dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, i na njima su bile zapisane sve riječi što vam ih je GOSPOD usred ognja na gori rekao na dan sabora.

11. I dogodilo se na kraju četrdeset dana i četrdeset noći, da mi je GOSPOD dao dvije kamene ploče, baš ploče Saveza.

12. Nato mi je GOSPOD rekao: ‘Ustaj, žurno siđi odavde, jer se narod tvoj, koji si ti izveo iz Egipta, pokvario. Brzo su skrenuli s puta koji sam im zapovjedio: napravili su si lijevani kip.’

13. Nadalje mi je GOSPOD rekao, govoreći: ‘Promatrao sam taj narod i gle, to je narod tvrdokoran!

14. Pusti me da ih uništim i izbrišem njihovo ime pod nebom, a od tebe ću učiniti narod moćniji i veći nego što su oni!’

15. Tako sam se okrenuo i sišao s gore, a gora se žarila u ognju, a dvije ploče Saveza bile su u moje dvije ruke.

16. Tada sam pogledao i gle, sagriješili ste protiv GOSPODA, Boga svojega te ste napravili tele lijevano. Brzo ste se skrenuli s puta što vam ga je GOSPOD zapovjedio.

17. Nato sam uzeo dvije ploče te sam ih bacio iz svoje dvije ruke i razbio sam ih pred vašim očima.

18. Onda sam pao pred GOSPODA, kao i prije, četrdeset dana i četrdeset noći, niti sam jeo kruh niti pio vodu zbog svih vaših grijeha kojima ste sagriješili radeći zlo u očima GOSPODA, izazivajući ga na srdžbu.

19. Jer sam se bojao srdžbe i jarosti kojom se GOSPOD razgnjevio na vas da vas uništi. Ali me je GOSPOD i taj put uslišao.

20. A GOSPOD se je silno rasrdio na Arona, da bi ga uništio. Zatim sam molio i za Arona taj put.

21. Nato sam uzeo vaš grijeh, tele što ste napravili i ognjem sam ga spalio i zdrobio te ga smrvio jako sitno, sve dok nije bio usitnjen poput praha. Tada sam prah njegov bacio u potok što se spušta s gore.

22. I kod Tabere, i kod Mase i kod Kibrothataave izazivali ste GOSPODA na gnjev.

23. Isto tako kao kad vas je GOSPOD slao od Kadešbarnee govoreći: ‘Popnite se i zaposjednite zemlju koju sam vam dao’, tada ste se pobunili protiv zapovijedi GOSPODA, Boga svojega; i niste mu vjerovali niti ste slušali njegov glas.

24. Bili ste buntovni protiv GOSPODA od dana od kad vas poznajem.

25. Stoga sam pao pred GOSPODA četrdeset dana i četrdeset noći, kao što sam pao i prije zato što je GOSPOD rekao da bi vas uništio.

26. Stoga sam molio GOSPODA i rekao: ‘Gospodine moj, BOŽE, nemoj uništiti narod svoj i baštinu svoju koju si otkupio svojim veličanstvom i koju si izveo iz Egipta svojom moćnom rukom.

27. Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, i ne gledaj na tvrdoglavost ovoga naroda, ni na njegovu zloću, niti na grijeh njegov,

28. da zemlja iz koje si nas ti izveo ne kaže: Zato što ih GOSPOD nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, i zato što ih je mrzio pa ih je izveo da ih pogubi u pustinji.

29. Ipak su oni tvoj narod i tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.’