Propovjednik 1 BKJ
1. Riječi Propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.
2. Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost!
3. Kakvu korist ima čovjek od svega svojega truda kojeg poduzima pod suncem?
4. Jedan naraštaj prolazi, drugi naraštaj dolazi, a zemlja ostaje zauvijek.
5. I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto odakle ono izlazi.
6. Vjetar ide na jug i okreće se na sjever, i kovitla se neprestano pa se ponovo vjetar vraća u novom strujanju.
7. Sve rijeke teku u more, no more nije prepunjeno; na mjesto, odakle rijeke dolaze, onamo se one ponovo vraćaju.
8. Sve je mučno. Čovjek ne može izustiti da se oči nisu nasitile gledanjem ni uši ispunile slušanjem.
9. Što je bilo, to je ono što će biti, i što je učinjeno, to je ono što će biti učinjeno, i nema ništa novo pod suncem.
10. Ima li nešto o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” To je već bilo davno, to je bilo prije nas.
11. Ne ostaje od prošlosti ni spomena, niti će biti neko sjećanje na ono što će doći kod onih koji će poslije doći.
12. Ja, Propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
13. I predao sam svoje srce da mudrošću istražim sve u svezi onoga što se događa pod nebom; ovo teško mučenje dao je Bog sinovima ljudskim da se muče oko toga.
14. Vidio sam sva djela što su učinjena pod suncem: i gle, sve je ispraznost i mučenje duha!
15. Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti; ono što nedostaje, ne može se brojiti.
16. Ja sam priopćio vlastitom srcu govoreći: “Gle, ja sam stekao veliki posjed i imam veću mudrost od svih onih koji su bili u Jeruzalemu prije mene. Da, srce moje ima golemo iskustvo mudrosti i znanja.”
17. I predao sam srce svoje da upoznam mudrost, te da upoznam mahnitost i ludost; uvidio sam da je i to mučenje duha.
18. Jer je u mnogo mudrosti mnogo jada; i onaj koji umnaža znanje umnaža jad.