Propovjednik 1 SHP

1. Slijede misli koje je izrekao Učitelj, Davidov sin, kralj u Jeruzalemu.

2. »Sve je besmisleno«, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!«

3. Kakva je korist čovjeku od sveg rada i truda na ovom svijetu?

4. Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek traje.

5. Sunce izlazi i zalazi, a kad zađe, žuri natrag, na mjesto odakle je izašlo.

6. Vjetar puše na jug pa okrene na sjever. Kovitla uokolo, vraćajući se odakle je krenuo.

7. Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne napuni. Otkuda dolaze, tamo se i vraćaju.

8. Sve su riječi istrošene. Nitko ne može reći ništa novo. Oko nije zadovoljno gledanjem. Uho nije ispunjeno slušanjem.

9. Ono što je bilo, dogodit će se ponovo. Što se radilo, radit će se i dalje. Nema ništa novo na svijetu.

10. Postoji li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, nešto novo!«? No i to je već postojalo davno prije našeg vremena.

11. Nitko se ne sjeća onih koji su prije živjeli. Čak će i ljudi u budućnosti biti zaboravljeni od onih koji dolaze nakon njih.

12. Ja, Učitelj, kralj sam Izraela u Jeruzalemu.

13. Odlučio sam da ću istraživati i mudro proučiti sve na svijetu. Kakav je težak zadatak Bog zadao ljudskim bićima!

14. Proučio sam sve što se radi na ovom svijetu, ali shvatio sam da je sve besmisleno, kao da pokušavaš uloviti vjetar.

15. Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti. Čega nema, ne može se izbrojati.

16. Pomislio sam: »Postao sam moćniji i mudriji od svih koji su prije mene vladali u Jeruzalemu. Moj je um naučio mnogo mudrosti i znanja.«

17. Odlučio sam saznati sve o mudrosti i sve o ludosti i gluposti. No shvatio sam da je i to kao da se lovi vjetar.

18. Puno mudrosti donosi puno gorkog razočaranja. Što više znaš, više si izložen boli.