Propovjednik 12 BKJ

1. I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti sve dok ne dođu zli dani i ne približe se godine kad ćeš reći: “Nisu mi nikakvo zadovoljstvo.”

2. Sve dok ne potamni sunce ili svjetlost ili mjesec ili zvijezde, i ne vrate se oblaci iza kiše.

3. U dan kad će zadrhtati čuvari kuće i pognuti se snažni ljudi, i stati mlinarice jer ih je premalo, i potamniti oni koji gledaju kroz prozore,

4. i kad će se zatvoriti vrata s ulice i oslabiti glas žrvnja, te se on podigne na cvrkut ptičji i utihnu sve kćeri pjesme.

5. I kad će se bojati visine i strahovati na putu; i badem će cvasti, i skakavac otežati i čežnje će nestati, zato što čovjek ide u svoj trajan dom! A žalobnici već kruže ulicama.

6. Ili prije nego se srebrno uže ne opusti ili zlatna se zdjela ne razbije ili se ne razlupa vrč na izvoru i ne slomi kotač na nakapnici;

7. tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, a duh će se vratiti Bogu koji ga je dao.

8. Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, sve je ispraznost.

9. A osim toga, jer je Propovjednik bio mudar, još je i narod poučavao znanju; da, dobro je pazio i ispitao i uredio mnogo izreka.

10. Propovjednik se potrudio pronaći prikladne riječi i ono što je napisano bilo je čestito, baš riječi istine.

11. Riječi mudrih su kao bodila i kao klinovi koje su učvrstili vladari zajednice, njih je podario jedan pastir.

12. I nadalje, sine moj, ovime primi upozorenje; pisanju mnogih knjiga nema kraja i mnogo proučavanje je umor tijelu.

13. Čujmo zaključak o svim pitanjima: “Boj se Boga, i drži njegove zapovijedi, jer je to sva dužnost čovjekova.”

14. Jer će Bog sva djela izvesti na sud, i svaku tajnu, bila dobra ili bila zla.