Propovjednik 3 BKJ
1. Za sve postoji doba i vrijeme za svaku namjeru pod nebom.
2. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme ubiranja onoga što je posađeno.
3. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4. Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5. Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6. Vrijeme dobivanja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7. Vrijeme kidanja i vrijeme šivanja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9. Kakvu korist ima onaj koji radi u onome u čemu se on trudi?
10. Vidio sam patnju koju je Bog dao sinovima ljudskim da se muče u tome.
11. Sve je učinio prekrasnim u svoje vrijeme; isto tako postavio je svijet u srce njihovo tako da nijedan čovjek ne može odgonetnuti djela koja Bog čini od početka do kraja.
12. Znam da ne postoji dobro za njih osim da se čovjek raduje i da čini dobro za svojega života.
13. I da svaki čovjek jede i pije i uživa dobra svega svoga truda, to je Božji dar.
14. Znam da sve što Bog čini, to će trajati zauvijek. Ništa se tome ne može dodati niti se tome može oduzeti; a Bog to čini tako da bi ljudi strahovali pred njim.
15. Ono što je bilo, sada je, i ono što će biti, već je bilo; a Bog potražuje ono što je prošlo.
16. I još sam vidio pod suncem mjesto suda, i da je tamo bila zloća; i mjesto pravednosti da je tamo bila nepravda.
17. I ja sam rekao u srcu svome: “Bog će suditi i pravedniku i opakom, jer ovdje postoji vrijeme za svaku namjeru i za svako djelo.”
18. I ja sam rekao u srcu svome u vezi stanja sinova ljudskih da ih Bog može prokazati, i da mogu vidjeti da su oni sami životinje.
19. Jer što se događa sinovima ljudskim događa se i životinjama, baš isto im se događa. Kako jedni ginu, tako ginu i drugi; da, svi oni imaju isti dah, tako da čovjek nema nadmoćnost nad životinjama, jer sve je ispraznost.
20. Svi odlaze na jedno mjesto; svi su od praha i svi se u prah vraćaju.
21. Tko poznaje duh čovječji koji uzlazi gore, i duh životinja koji silazi dolje k zemlji?
22. Stoga uviđam da ne postoji ništa bolje nego da se čovjek raduje u svojim vlastitim djelima, jer to je njegov dio. Jer tko će mu dati da vidi što će biti nakon njega?