Efežanima 4 BKJ

1. Zaklinjem vas, dakle, ja sužanj u Gospodinu: hodite dostojno poziva kojim ste pozvani,

2. sa svom skromnošću i krotkošću, s postojanošću podnosite jedan drugoga u ljubavi;

3. nastojeći sačuvati jedinstvo Duha, svezom mira.

4. Postoji jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani k jednoj nadi svoga poziva;

5. jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje,

6. jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve i u svima vama.

7. A svakome od nas dana je milost po mjeri Kristovog dara.

8. Zato govori: “Kad je uzašao na visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo i dao darove ljudima.”

9. (A ono “uzašao” što drugo znači nego li to da je najprije sišao u donje krajeve zemlje?

10. Onaj koji je sišao jest onaj isti koji je i uzašao iznad svih nebesa, da bi sve ispunio.)

11. I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evangelizatore, a jedne za pastire i učitelje

12. za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova,

13. dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere uzrasta punine Kristove:

14. da više ne budemo djetinjasti, bacani amo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka koji ljudskim trikom i lukavstvom čeka u zasjedi da nas zavede.

15. Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista,

16. od koga je sve tijelo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela, te ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.

17. Ovo, dakle, kažem i svjedočim u Gospodinu: da vi više ne hodite kao što i ostali Pogani hode, u ispraznosti njihove pameti,

18. zamračena razuma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja koje je u njima, zbog sljepoće njihova srca.

19. Oni, pošto su otupili, predali su sami sebe razvratnosti da bi u pohlepi činili svaku nečistoću.

20. Ali vi niste tako učili Krista,

21. ako ste ga doista čuli i po njemu bili poučeni kao što jest istina u Isusu:

22. da vam je, u odnosu na prijašnje življenje, odložiti starog čovjeka koji je iskvaren zbog zavodljivih požuda,

23. i obnoviti se duhom svojega razuma,

24. te se zaodjenuti novim čovjekom, koji je stvoren po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.

25. Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome.

26. Srdite se, ali ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašim gnjevom!

27. I ne dajte mjesta Đavlu.

28. Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da bi mogao dati onome koji je u potrebi.

29. Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju gdje je potrebno, da bi poslužila milost onima koji slušaju.

30. I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!

31. Neka se ukloni od vas sva gorčina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula, zajedno sa svakom zlobom.

32. I budite dobri jedan prema drugom, samilosni! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama radi Krista oprostio!