Estera 9 BKJ
1. Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, to jest mjeseca Adara, kad je kraljeva zapovijed i njegov ukaz morao biti izvršen, na dan u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima; premda se dogodilo suprotno tako da su Židovi zavladali nad onima koji su ih mrzili.
2. Židovi su se sakupili u svojim gradovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera da podignu ruke na one koji su tražili da im nanesu zlo. I nitko im se nije mogao oduprijeti, jer je strah od njih obuzeo sve narode.
3. I svi su vladari pokrajina i satrapi i upravljači i službenici kraljevi pomagali Židovima zato što ih je obuzeo strah od Mordokaja.
4. Jer je Mordokaj postao velik u kraljevom dvoru, i njegova se slava širila po svim pokrajinama; jer je taj Mordokaj postajao sve veći i veći.
5. Tako su Židovi udarili sve svoje neprijatelje udarcem mača te su ih pogubili i zatrli; i učinili su kako im se prohtjelo sa onima koji su ih mrzili.
6. I u dvoru u Šušanu Židovi su pogubili i uništili pet stotina ljudi;
7. I Paršandatu i Dalfona i Aspatu
8. i Poratu i Adaliju i Aridatu,
9. i Parmaštu i Arisaja i Aridaja, i Vajezatu,
10. deset sinova Hamana, sina Hamedatina, neprijatelja Židova, pogubili su, ali ruke svoje nisu ispružili za plijenom.
11. Toga dana broj onih koji su bili pogubljeni u dvoru u Šušanu stigao je do kralja.
12. Nato je kralj rekao kraljici Esteri: “U dvoru u Šušanu Židovi su pogubili i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su onda učinili u ostalim pokrajinama kraljevim? Što je sada tvoj zahtjev? Bit će odobren! Što je tvoja sljedeća zamolba? Bit će izvršena!”
13. Tada je Estera rekla: “Ako se kralju sviđa, neka se Židovima koji su u Šušanu odobri i sutra učiniti u skladu sa današnjim ukazom te neka se deset Hamanovih sinova objesi na vješala.”
14. I kralj je zapovjedio da se tako učini: i ukaz je objavljen u Šušanu te su objesili Hamanovih deset sinova.
15. Jer su se Židovi koji su bili u Šušanu okupili četrnaestoga dana mjeseca Adara te pogubili tri stotine ljudi u Šušanu, ali ruke svoje nisu ispružili za plijenom.
16. No ostali Židovi, koji su bili u kraljevskim pokrajinama, sakupili su se i ustali za svoje živote te počinuli od svojih neprijatelja: pogubili su sedamdeset i pet tisuća svojih dušmana, ali ruke svoje nisu ispružili za plijenom.
17. To je bilo trinaestog dana mjeseca Adara, a četrnaestoga dana istoga mjeseca su počivali: taj su se dan gostili i veselili.
18. No Židovi koji su bili u Šušanu sakupili su se trinaestoga i četrnaestoga dana, a petnaestoga dana istoga mjeseca su počivali; taj su se dan gostili i veselili.
19. Zbog toga su Židovi iz sela, oni koji su živjeli po neutvrđenim naseljima, svetkovali četrnaesti dan mjeseca Adara kao dan veselja i gozbe, i kao dobar dan te su slali obroke jedan drugome.
20. I Mordokaj je zapisao te događaje i poslao pisma svim Židovima koji su bili i blizu i daleko u svim pokrajina kralja Ahasvera,
21. da se to utemelji među njima, da trebaju održavati četrnaesti dan mjeseca Adara i petnaesti dan istoga, svake godine,
22. kao dane u kojima su Židovi počinuli od svojih neprijatelja i kao mjesec koji se za njih okrenuo iz tuge u radost, i iz žalovanja u dobar dan, da trebaju svetkovati te dane gozbom i veseljem, šaljući obroke jedan drugome te darove siromasima.
23. I Židovi su počeli izvršavati ono što su već počeli kako im je Mordokaj zapisao.
24. Jer je Haman, sin Hamedatin, Agađanin, neprijatelj svih Židova, bio isplanirao protiv Židova da ih uništiti, i bio bacio ‘Pur’, to jest ždrijeb, da ih zatre i uništi;
25. ali kad je Estera došla pred kralja, on je pismeno zapovjedio da se taj opaki plan koji je skovao protiv Židova okrene na njegovu vlastitu glavu i da on i sinovi njegovi budu obješeni na vješala.
26. Zato su te dane nazvali Purim, prema imenu Pur. Stoga prema svim riječima toga pisma i prema onome što su vidjeli u vezi toga i što im je bilo preneseno
27. Židovi su se odredili i prihvatili za sebe i za svoje sjeme i za sve one koji se im pridružuju tako da to ne nedostaje, da će držati ta dva dana prema svome zapisu i u to određeno vrijeme svake godine.
28. Te da se te dane treba sjećati i držati kroz sve naraštaje, u svakoj obitelji, u svakoj pokrajini i svakome gradu; i da ti dani Purima ne smiju nestati među Židovima, ni da spomen na njih ne propadne iz njihova sjemena.
29. Tada su kraljica Estera, kći Abihajilova, i Židov Mordokaj napisali sa svim autoritetom drugo pismo o Purimu da to potvrde.
30. Zatim su poslali pisma, svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva, s riječima mira i istine;
31. da potvrde te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, prema tome kako su ih odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i kako su proglasili za sebe i za svoje sjeme, što se tiče posta i vapaja njihovog.
32. Tako je Esterin ukaz potvrdio sve ovo što se tiče Purima i to je bilo zapisano u knjigu.