Izlazak 10 BKJ

1. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju: “Idi k faraonu, jer sam otvrdnuo srce njegovo i srce njegovih slugu, da bih ove svoje znakove pokazao pred njim,

2. pa da sinu svome i sinu svoga sina možeš pričati u uho, ono što sam u Egiptu učinio, i moje znakove koje sam među njima činio, da spoznate da sam ja GOSPOD.”

3. Tako su Mojsije i Aron ušli k faraonu te mu rekli: “Ovako govori GOSPOD, Bog Hebreja: ‘Koliko ćeš dugo odbijati da se poniziš preda mnom? Pusti narod moj da ode da mi služi.

4. Inače, ako odbiješ pustiti narod moj da ode, evo, sutra ću dovesti skakavce na tvoje područje,

5. pa će prekriti lice zemlje da nitko neće moći vidjeti zemlju; tako će pojesti ostatak onog što je umaklo, što vam je ostalo iza tuče; i pojest će svako stablo što vam raste u polju.

6. I napunit će tvoje kuće, i kuće svih slugu tvojih, i kuće svih Egipćana, što ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva nisu vidjeli otkako je dana kad su postali na zemlji do dana današnjega.’ ” Zatim se okrenuo i izašao od faraona.

7. Tada su mu faraonove sluge rekle: “Dokle će nam ovaj čovjek biti zamka? Pusti ljude da odu da služe GOSPODU, Bogu svome! Ne znaš li već da je Egipat uništen?”

8. Tada su Mojsija i Arona doveli natrag faraonu, a on im je rekao: “Idite! Služite GOSPODU, Bogu svome! Ali tko su oni koji će ići?”

9. A Mojsije je odgovorio: “Idemo sa svojim mladima i s našim starima, sa sinovima svojim i s kćerima svojim, sa svojim stadima i s krdima svojim ići ćemo, jer mi moramo održati svetkovinu GOSPODU.”

10. Nato im je on rekao: “Neka GOSPOD bude s vama tako kao što ću ja pustiti vas i vaše malene. Pogledajte to, jer je zlo pred vama.

11. Nećemo tako! Idite vi muškarci i služite GOSPODU, jer ste to vi zaželjeli.” Zatim su ih otjerali od lica faraonova.

12. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju: “Ispruži svoju ruku povrh zemlje egipatske za skakavcima, da dođu na zemlju egipatsku i pojedu sve bilje na zemlji, i sve što je ostalo iza tuče!”

13. Tako je Mojsije ispružio svoj štap povrh egipatske zemlje, a GOSPOD je navodio na zemlju istočni vjetar cijeli taj dan i cijelu tu noć; kad je jutro svanulo, istočni je vjetar donio skakavce.

14. Uto su se skakavci podigli nad svom zemljom egipatskom i spustili se u sva područja Egipta, bili su jako strašni. Prije njih nije bilo takvih skakavaca, niti će poslije njih biti takvih.

15. Jer su oni prekrili lice cijele zemlje, tako da je zemlja potamnjela; onda su pojeli sve bilje na zemlji i sav plod sa stabala što su preostali iza tuče; tako nije ostalo ništa zeleno na stablima ili na poljskom bilju po svoj zemlji egipatskoj.

16. Tada je faraon žurno dozvao Mojsija i Arona te rekao: “Sagriješio sam protiv GOSPODA, Boga vašega, i protiv vas!

17. Stoga sada molim vas, oprostite moj grijeh samo ovaj put i usrdno molite GOSPODA, Boga vašega, samo da ovu smrt od mene otkloni.”

18. Zatim je on otišao od faraona te usrdno molio GOSPODA,

19. i GOSPOD je promijenio vjetar u vrlo snažan zapadnjak koji je odnio skakavce i bacio ih u Crveno more; ni jedan skakavac nije ostao na cijelom području egipatskom.

20. Ali je GOSPOD otvrdnuo faraonovo srce, tako da ne bi pustio sinove Izraelove da odu.

21. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju: “Ispruži ruku svoju prema nebu da nastane tama nad zemljom egipatskom, i to tama što će se moći osjetiti.”

22. Uto je Mojsije ispružio ruku svoju prema nebu, i bila je tri dana gusta tama u svoj zemlji egipatskoj.

23. Nisu vidjeli jedan drugoga, niti se nitko nije podigao sa svog mjesta tri dana; ali su svi sinovi Izraelovi u svojim prebivalištima imali svjetlo.

24. Onda je faraon pozvao Mojsija i rekao: “Idite, služite GOSPODU! Samo neka ostanu stada vaša i krda vaša; neka i maleni vaši idu s vama!”

25. Nato je Mojsije odgovorio: “Ti nam moraš dati i žrtve i žrtve paljenice koje ćemo žrtvovati GOSPODU, Bogu svome.

26. I naša stoka će ići s nama; ni papak neće ostati, jer od nje moramo uzimati da služimo GOSPODU, Bogu svome. A mi ne znamo čime moramo služiti GOSPODU dok onamo ne stignemo.”

27. Ali je GOSPOD otvrdnuo faraonovo srce, te ih on nije pustio.

28. Tada mu je faraon rekao: “Odlazi od mene! Pazi se, da lice moje više ne vidiš! Jer onog dana kad vidiš lice moje, umrijet ćeš!”

29. A Mojsije je odgovorio: “Dobro si rekao: više ti neću vidjeti lice!”