Izlazak 14 BKJ
1. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:
2. “Reci sinovima Izraelovim da se vrate i utabore pred Pihahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baalzefonu. Pred njim se utaborite pokraj mora,
3. jer će faraon reći o sinovima Izraelovima: Zapetljali su se u zemlji; pustinja ih je zatvorila.
4. A ja ću faraonu otvrdnuti srce da za njima pođe; tako ću primiti čast nad faraonom i nad svom vojskom njegovom, kako bi Egipćani spoznali da sam ja GOSPOD.” I oni su tako učinili.
5. Zatim su izvijestili kralja egipatskog da je narod pobjegao. Onda se srce faraonovo i slugu njegovih okrenulo protiv naroda, pa su rekli: “Zašto smo to učinili da smo Izraela pustili da ode, te nam neće služiti?”
6. Nato je on opremio svoja bojna kola i sa sobom poveo svoje ljude.
7. Uzeo je i šest stotina odabranih bojnih kola i sva bojna kola iz Egipta sa zapovjednicima nad svakim od njih.
8. Onda je GOSPOD otvrdnuo srce faraonu, kralju egipatskom, pa je pošao u potjeru za sinovima Izraelovima; a sinovi Izraelovi su bili izašli uzdignute ruke.
9. Ali su Egipćani krenuli u potjeru za njima, svi konji i bojna kola faraonova, i njegovi konjanici i vojska njegova, te su ih dostigli dok su taborovali uz more, pored Pihahirota, ispred Baalzefona.
10. A kad se faraon približio, sinovi Izraelovi su podigli oči svoje te opazili gdje Egipćani marširaju za njima, i silno se uplašili; te su sinovi Izraelovi zavapili GOSPODU;
11. onda su rekli Mojsiju: “Zar u Egiptu nema grobova, pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Zašto si s nama tako postupio, da si nas izveo iz Egipta?
12. Nije li ova riječ koju smo ti rekli u Egiptu, govoreći: “Pusti nas na miru da služimo Egipćanima? Jer nam je bolje služiti Egipćanima, nego da umremo u pustinji.”
13. Nato je Mojsije rekao narodu: “Ne bojte se! Ostanite mirni i gledajte spasenje GOSPODNJE koje će vam on danas pokazati! Jer Egipćane koje ste danas vidjeli, njih više nećete ponovo vidjeti nikada.
14. GOSPOD će se za vas boriti, a vi ušutite!”
15. Onda je GOSPOD rekao Mojsiju: “Zašto vapite k meni? Reci sinovima Izraelovima da krenu dalje!
16. Ali ti digni svoj štap i ispruži ruku svoju iznad mora i razdvoji ga, pa će sinovi Izraelovi proći po suhu tlu posred mora!
17. I, gle, ja ću otvrdnuti srca Egipćanima i oni će za njima poći, te ću primiti čast nad faraonom i nad svom vojskom njegovom, nad bojnim kolima njegovim i nad njegovim konjanicima.
18. I Egipćani će spoznati da sam ja GOSPOD, kad primim čast nad faraonom, nad njegovim bojnim kolima i nad njegovim konjanicima.”
19. Zatim se anđeo Božji, koji je išao pred taborom Izraelovim, pokrenuo i otišao iza njih. Onda se stup od oblaka, koji je išao pred licem njihovim, premjestio i stao iza njih,
20. te tako došao između tabora egipatskog i tabora Izraelovog; i bio je tama i oblak za njih, ali je rasvjetljivao noć za one, tako da se jedni drugima nisu približavali čitave noći.
21. Tada je Mojsije ispružio ruku svoju iznad mora, a GOSPOD je učinio da se svu noć more uzbija natrag snažnim istočnim vjetrom, i promijenio more u suho tlo. Tako su se vode razdvojile,
22. pa su sinovi Izraelovi sišli usred mora na suho tlo, a vode su im postale zid s njihove desne strane i s njihove lijeve.
23. Uto su Egipćani, svi faraonovi konji, njegova bojna kola i njegovi konjanici, krenuli u potjeru za njima i spustili se usred mora.
24. I dogodilo se, da je za jutarnje straže GOSPOD pogledao na vojsku egipatsku kroz stup od ognja i iz oblaka te uznemirio vojsku egipatsku,
25. i uklonio kotače bojnih kola njihovih tako da su ih teško vozili. Tako da su Egipćani rekli: “Bježimo od lica Izraela, jer se GOSPOD za njih bori protiv Egipćana!”
26. Nato je GOSPOD rekao Mojsiju: “Ispruži ruku svoju iznad mora, da se vode vrate na Egipćane, na njihova bojna kola i na konjanike njihove!”
27. Tada je Mojsije ispružio ruku svoju iznad mora, i kad je svanulo jutro more se vratilo svojoj stalnosti, a Egipćani su bježali nasuprot njemu, i GOSPOD je Egipćane porušio usred mora.
28. Tako su se vode vratile i potopile bojna kola i konjanike i svu vojsku faraonovu koja je za njima sišla u more; ni jedan od njih nije ostao.
29. Ali su sinovi Izraelovi hodili po suhom tlu posred mora, a vode su im bile kao zid s njihove desne strane i lijeve.
30. Tako je GOSPOD toga dana spasio Izraela iz ruke Egipćana; a Izrael je promatrao izginule Egipćane na obali morskoj.
31. Tada je Izrael vidio to silno djelo koje je GOSPOD učinio nad Egipćanima; i narod se pobojao GOSPODA te je povjerovao GOSPODU i njegovom slugi Mojsiju.