Izlazak 15 BKJ

1. Zatim su Mojsije i sinovi Izraelovi zapjevali ovu pjesmu GOSPODU. Tada su prozborili govoreći: “Pjevat ću GOSPODU, jer je sjajno pobijedio! Konja i konjanika njegova u more je bacio.

2. GOSPOD je snaga moja i pjesma, i postao je mojim spasenjem. On je Bog moj i ja ću mu pripremiti obitavalište; Bog oca mojega, i ja ću ga veličati.

3. GOSPOD je ratnik, GOSPOD je ime njegovo.

4. Bojna kola faraonova i vojsku njegovu u more je bacio; i izabrane zapovjednike njegove u Crvenome moru je utopio.

5. Dubine su ih prekrile; kao kamen su na dno potonuli.

6. Desnica se tvoja, GOSPODE, snagom proslavila; tvoja je desnica, GOSPODE, neprijatelja u komadiće polomila.

7. Uzvišenošću svog veličanstva oborio si one koji su protiv tebe ustali; gnjev si svoj poslao što ih je kao strnjiku spalio.

8. Dahom iz nosnica tvojih vode su se skupile; bujice su kao nasip stajale, a u srcu mora dubine se zgusnule.

9. Neprijatelj je rekao: ‘Progonit ću, dostići, plijen ću podijeliti; moja će se požuda njima nasititi; mač ću svoj potegnuti, moja će ih ruka uništiti.’

10. Puhnuo si vjetrom svojim, more ih je prekrilo; u silnim su vodama potonuli kao olovo.

11. Tko je kao ti, GOSPODE, među bogovima, tko je kao ti: u svetosti slavan, u hvalama strahopoštovan, koji činiš čudesa?

12. Ti si svoju desnicu ispružio, zemlja ih je progutala!

13. Milosrđem si svojim vodio narod koji si otkupio; svojom si ga snagom k svome svetom obitavalištu upravio.

14. Narodi će čuti i prestrašiti se; žalost će zahvatiti stanovnike Palestine.

15. Tada će se vojvode edomske zapanjiti, moćnike moapske zahvatit će drhtanje; nestat će svi stanovnici kanaanski.

16. Strava i užas će se na njih sručiti; veličinom ruke tvoje utrnut će kao kamen, dok narod tvoj ne prođe, GOSPODE, dok ne prođe narod koji si stekao.

17. Ti ćeš ih uvesti i posaditi na gori baštine svoje, na mjesto koje si ti, GOSPODE, sebi načinio da prebivaš u Svetištu, Gospodine, koju su ruke tvoje utemeljile.

18. GOSPOD će kraljevati uvijek i zauvijek.”

19. Pošto su faraonovi konji s njegovim bojnim kolima i konjanicima sišli u more, GOSPOD je na njih vratio morske vode, ali su sinovi Izraelovi prošli po suhom tlu usred mora.

20. Zatim je proročica Mirjam, sestra Aronova, uzela def u ruku svoju, a za njom su išle sve žene s defovima plešući.

21. Uto im je Mirjam odgovorila: “Pjevajte GOSPODU, jer je sjajno pobijedio! Konja i konjanika njegova u more je bacio.”

22. Zatim je Mojsije poveo Izraela od Crvenog mora, pa su išli kroz pustinju Šur; tako su tri dana išli pustinjom i nisu našli vodu.

23. A kad su stigli do Mare, nisu mogli piti vodu iz Mare, jer je bila gorka. Stoga je tom mjestu nadjenuto ime Mara.

24. Tada je narod mrmljao protiv Mojsija, govoreći: “Što ćemo piti?”

25. Nato je on zavapio GOSPODU, i GOSPOD mu je pokazao neko drvo; kad ga je bacio u vodu, voda je postala slatka. Tamo im je on postavio odredbu i uredbu, i tamo ih je isprobao.

26. Tada je rekao: “Ako budeš pomno poslušao glas GOSPODA, Boga svojega, i budeš li činio ono što je ispravno u očima njegovim, i budeš li otvorio uho njegovim zapovijedima i držao sve njegove odredbe, neću na tebe pustiti ni jednu od ovih bolesti koje sam pustio na Egipćane; jer ja sam GOSPOD koji te ozdravljuje.”

27. Zatim su stigli u Elim, gdje je bilo dvanaest studenca vode i sedamdeset palma; i ondje su se utaborili pokraj vode.