Izlazak 9 BKJ

1. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Hebreja: Pusti narod moj da ode i da mi služi;

2. jer ako ga odbiješ pustiti i još ga budeš zadržavao,

3. evo, ruka će se GOSPODNJA spustiti na tvoju stoku što je u polju: na konje, na magarce, na deve, na goveda i na ovce; bit će vrlo strašna stočna kuga.

4. A GOSPOD će izdvojiti stoku Izraelovu od stoke egipatske, te ništa od svega što pripada sinovima Izraelovim neće uginuti.’ ”

5. Tada je GOSPOD odredio vrijeme govoreći: “Sutra će GOSPOD ovo izvršiti u zemlji.”

6. I GOSPOD je to učinio sutradan, pa je sva stoka egipatska uginula, ali od stoke sinova Izraelovih nije uginulo ni jedno.

7. Onda je faraon poslao da se vidi i gle, ni jedno grlo od stoke Izraelaca nije uginulo. Ali je faraonovo srce otvrdnulo, i nije pustio narod da ode.

8. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju i Aronu: “Zagrabite sebi pune pregršti pepela iz peći, i neka ga Mojsije pred faraonovim očima rasprši prema nebu,

9. pa će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj; onda će čirevi s oteklinama izbiti na ljudima i na životinjama svuda po cijeloj egipatskoj zemlji.

10. Tako su oni zagrabili pepela iz peći i stupili pred faraona; onda ga je Mojsije raspršio prema nebu, te su na ljudima i na životinjama izbijali čirevi s oteklinama.

11. A čarobnjaci nisu mogli stupiti pred Mojsija zbog čireva, jer su na čarobnjacima i na svim Egipćanima bili čirevi.

12. Ali je GOSPOD otvrdnuo faraonovo srce, pa ih nije poslušao, kako je GOSPOD rekao Mojsiju.

13. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju: “Ustani rano ujutro i stupi pred faraona pa mu reci: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Hebreja: Pusti narod moj da ode da mi služi,

14. jer ću ovaj put poslati sve svoje pošasti na tvoje srce i na tvoje sluge i na narod tvoj, da spoznaš kako nitko na svoj zemlji nije kao što sam ja.

15. Jer ću sada ispružiti ruku svoju da tebe i narod tvoj udarim kugom, pa ćeš biti istrijebljen sa zemlje.

16. I doista sam te zato podigao, da na tebi pokažem svoju snagu i da se moje ime objavi po cijelom svijetu.

17. Zar se ti još uvijek uzdižeš protiv naroda mojega, jer ga ne puštaš da ode?

18. Evo, sutra ću u to doba pustiti vrlo tešku tuču kakve nije bilo u Egiptu otkako je utemeljen pa sve do sada.

19. Stoga sada pošalji da se skupi stoka tvoja i sve što imaš u polju; jer će tuča pasti na svakoga čovjeka i životinju što se nađu u polju i ne budu uvedeni u kuću, pa će poginuti.”

20. Onaj koji se među slugama faraonovim bojao riječi GOSPODNJE, utjerao je svoje sluge i svoju stoku u kuće;

21. a onaj koji nije mario za riječ GOSPODNJU, ostavio je sluge svoje i stoku svoju u polju.

22. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju: “Ispruži ruku svoju prema nebu da padne tuča na svu egipatsku zemlju: na ljude i na životinje i na sve poljsko bilje diljem zemlje egipatske.”

23. Tada je Mojsije pružio svoj štap prema nebu i GOSPOD je poslao grmljavinu i tuču; i oganj se proširio na zemlju. I GOSPOD je daždio tuču na egipatsku zemlju.

24. Tako je bila tuča, a oganj se izmiješao tučom, jako teškom, kakve nije bilo u svoj zemlji egipatskoj otkako su postali narod.

25. Tako je tuča potukla diljem sve zemlje egipatske, sve što je bilo u polju, i ljude i životinje i tuča je potukla sve bilje poljsko i polomila svako stablo u polju.

26. Samo u gošenskoj zemlji, gdje su bili sinovi Izraelovi, nije bilo tuče.

27. Onda je faraon poslao da se dozove Mojsija i Arona te im rekao: “Ovaj put sam sagriješio; GOSPOD je pravedan, a ja i moj narod smo zli.

28. Zamolite GOSPODA, jer je dosta, da ne bude moćnih grmljavina i tuče te ću vas pustiti da odete i nećete više ostati.”

29. Nato mu je Mojsije odgovorio: “Čim izađem iz grada, ispružit ću ruke prema GOSPODU, pa će grmljavina stati i tuče neće više biti, da spoznaš da je zemlja GOSPODNJA.

30. Ali što se tiče tebe i slugu tvojih, znam da se još uvijek ne bojite GOSPODA Boga.”

31. Tako je bio uništen lan i ječam, pošto je ječam bio u klasu, a lan u cvatu.

32. Ali pšenica i raž nisu bili udareni, jer još nisu narasle.

33. Onda je Mojsije otišao od faraona izvan grada i ispružio ruke svoje prema GOSPODU pa su grmljavina i tuča prestale, a kiša nije pljuštala na zemlju.

34. A kad je faraon vidio da su kiša i grmljavina i tuča prestale, ipak je još griješio te je otvrdnuo srce svoje, on i sluge njegove.

35. Tako je srce faraonovo bilo otvrdnulo pa nije htio pustiti sinove Izraelove da odu, kako je GOSPOD govorio preko Mojsija.