Ezekijel 1 BKJ

1. I dogodilo se, tridesete godine, četvrtoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, dok sam ja bio među sužnjevima na rijeci Kebaru, da su se nebesa otvorila te sam ugledao viđenja od Boga.

2. Petoga dana toga mjeseca, a to je bilo pete godine sužanjstva kralja Jehojakina,

3. riječ GOSPODNJA izričito je došla na svećenika Ezekijela, sina Buzijeva, u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru; i ruka GOSPODNJA bila je ondje na njemu.

4. I pogledao sam, i gle: vihor je dolazio sa sjevera, veliki oblak i oganj uvučen u njega i sjaj je bio oko njega, a usred njega nešto bojom poput jantara, usred ognja.

5. Također se usred njega pojavilo obličje četiriju živih bića; a ovo je bio njihov izgled: imali su obličje čovjeka.

6. I svaki od njih imao je četiri lica, i svaki je imao četiri krila.

7. I noge njihove bile su ravne noge, a stopala nogu njihovih bila su kao stopala telećih nogu; i svjetlucali su poput boje ulaštene mjedi.

8. I imali su čovječje ruke pod krilima svojim na četiri strane svoje i sva četvorica imala su svoja lica i svoja krila.

9. Krila su im se bila spajala jedno s drugim. Nisu se okretali kad su išli; svaki je išao pravo naprijed.

10. A što se tiče obličja lica njihova: sva četvorica imala su lice čovječje i imala su lice lavlje s desne strane, i sva četvorica imala su lice volujsko s lijeve strane i sva četvorica imala su lice orlovsko.

11. Takva su bila lica njihova. A krila su im bila ispružena nagore; po dva krila od svakoga spajala su se jedno s drugim, a dvama su pokrivali tijela svoja.

12. I svaki je išao pravo naprijed; kamo se je duh kretao, oni su išli i nisu se okretali dok su išli.

13. A što se tiče obličja tih živih bića: izgled im je bio kao goruće ognjeno ugljevlje i kao izgled svjetiljaka koje su se kretale gore i dolje među živim bićima. A oganj je bio sjajan, i iz ognja je izlazila munja.

14. I živa bića trčala su i vraćala se kao kad se pojavi bljesak munje.

15. A dok sam ja promatrao živa bića, gle: na zemlji po jedan kotač uz svako živo biće, s četiri lica njegova.

16. Izgled kotačā i izrada njihova bila je bojom nalik berilu, i sva četvorica imali su isto obličje. A izgled njihov i izrada njihova bila je kao da je kotač bio usred kotača.

17. Kad su išli, išli su na sve svoje četiri strane i nisu se okretali dok su išli.

18. A što se tiče naplatka njihovih, oni su bili tako visoki da su bili strašni; i naplatci njihovi bili su puni očiju, sve unaokolo njih četiriju.

19. I kad su živa bića krenula, i kotači su krenuli uz njih; a kad su se živa bića podigla sa zemlje, i kotači su se podigli.

20. Kamo je duh krenuo, išli su i oni, onamo gdje je i duh njihov krenuo; i kotači su se podizali pored njih, jer je duh živih bića bio u kotačima.

21. Kad su ona krenula, i kotači su krenuli, a kad su stala, i oni su stali; a kad su se podigla sa zemlje, podigli su se i kotači pored njih, jer je duh živih bića bio u kotačima.

22. A obličje svoda nad glavama živih bića bilo je bojom nalik strašnom kristalu, razapetom nad glavama njihovim nagore.

23. A pod svodom njihova krila bila su raskriljena pravo jedno prema drugome; svakome su po dva pokrivala s jedne strane i svakome su po dva pokrivala s druge strane njihovih tijela.

24. I dok su išli, čuo sam šum krila njihovih, kao šum silnih voda, kao glas Svesilnoga; zvuk besjeda kao zvuk vojske. Kad su se zaustavili, spustili su krila svoja.

25. I čuje se glas sa svoda koji je bio nad glavama njihovim; kad su se zaustavili i krila svoja spustili.

26. A iznad svoda koji je bio nad glavama njihovim bilo je obličje prijestolja, izgledom poput kamena safira; i na tom obličju prijestolja, gore na njemu, bilo je obličje izgledom poput čovjeka.

27. I vidio sam nešto bojom poput jantara, poput obličja ognja sve unaokolo, od izgleda bokova njegovih čak i naviše, a od izgleda bokova njegovih čak i naniže vidio sam nešto izgledom poput ognja; i sve to se sjajilo sve unaokolo.

28. Kao izgled dúge što je u dan kišni u oblaku, takav je bio izgled tog sjaja sve unaokolo. To je bio izgled obličja slave GOSPODNJE. I kad sam to vidio, pao sam na lice svoje; i začuo sam glas onoga koji govori.