Ezekijel 24 BKJ

1. Ponovo devete godine, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, došla mi je riječ GOSPODNJA govoreći:

2. “Sine čovječji, zapiši sebi ime dana, baš istoga ovoga dana; kralj babilonski usmjerio se na Jeruzalem baš ovoga dana.

3. I izusti usporedbu ovom buntovničkom domu i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Pristavi lonac, pristavi ga te i vode nalij u njega.

4. Sakupi u njega komade, baš svaki dobar komad, bedro i plećku. Napuni ga izabranim kostima.

5. Uzmi najbiranije od stada te zapali i kosti ispod njega; i dobro zakuhaj, neka se kosti njegove skuhaju u njemu.’ ”

6. Zato ovako govori Gospodin BOG: “Jao gradu krvničkom, loncu na kojem je šljam njegov i s kojega šljam njegov ne odlazi! Izvadi iz njega komad po komad neka za njih ždrijeb ne pada.

7. Jer je krv njegova usred njega, on ju je postavio na vrh stijene; nije ju izlio na zemlju da bi je prekrila prašina;

8. da se bijes ne bi raspalio kako se ne bi osvetio, krv sam njegovu na vrh stijene stavio da ne bi bila prekrivena.”

9. Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Jao gradu krvničkom! Ja ću baš veliku lomaču naložiti!

10. Nagomilaj drva, zapali vatru, žderi meso i dobro ga začini, a kosti neka se spale.

11. Zatim ga praznoga stavi na ugljevlje njegovo da se mjed njegova užari i sažeže, i da se nečistoća njegova rastopi u njemu kako bi se šljam uništio.

12. Lažima je samog sebe umorio, a veliki šljam njegov ne odlazi s njega. Šljam njegov neka bude u ognju!

13. U nečistoći tvojoj je razvratnost. Zato što sam te ja čistio, a ti se nisi očistila; od nečistoće svoje više se nećeš očistiti dok ne učinim da bijes moj na tebi počine.

14. Ja, GOSPOD, to sam rekao. I dogodit će se, i ja ću to učiniti, neću odustati i neću se štedjeti niti se pokajati; prema putevima tvojim i prema djelima tvojim sudit ću ti”, govori Gospodin BOG.

15. Također mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

16. “Sine čovječji, evo, ja ću ti jednim udarcem oduzeti želju očiju tvojih. Ipak ti nećeš tugovati niti plakati ni suze svoje nećeš roniti.

17. Nemoj vapiti, ne tuguj za mrtvima. Povij ures oko glave svoje i obuj obuću svoju na noge svoje; i usne svoje ne prekrivaj, i ne jedi kruha ljudskog.”

18. Tako sam ujutro progovorio narodu, a uvečer mi je žena umrla; i učinio sam ujutro kako mi je bilo zapovjeđeno.

19. A narod me je upitao: “Nećeš li nam reći što ovo znači za nas, da ti takvo što činiš?”

20. Nato sam im odgovorio: “Došla mi je riječ GOSPODNJA govoreći:

21. ‘Reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja ću oskvrnuti Svetište svoje, uzvišenost snage vaše, želju vaših očiju i ono za čime žali duša vaša, a sinovi vaši i kćeri vaše koje ste ostavili past će od mača.

22. I vi ćete učiniti kao što sam ja učinio: nećete prekrivati usne svoje niti ćete jesti kruha ljudskog.

23. I uresi vaši bit će na glavama vašim, a obuća vaša na nogama vašim. Nećete tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog nepravda svojih i žaliti se jedan drugomu.

24. Tako vam je Ezekijel kao znak: prema svemu kako je on činio, i vi ćete činiti. I kad to dođe, spoznat ćete da sam ja Gospodin BOG.’

25. Također, ti sine čovječji, neće li to biti u dan kad im oduzmem snagu njihovu, radost slave njihove, želju očiju njihovih i ono za čime usmjeruju umove svoje, sinove njihove i kćeri njihove;

26. neće li onaj koji pobjegne u taj dan doći k tebi da ti to čuješ na uši svoje?

27. U taj će se dan usta tvoja otvoriti onome koji je pobjegao, i ti ćeš progovoriti i nećeš više biti nijem. I ti ćeš im biti kao znak, i spoznat će da sam ja GOSPOD.”