Ezekijel 3 BKJ

1. Nadalje mi je rekao: “Sine čovječji, pojedi ono što si našao. Pojedi ovaj svitak, pa idi i govori domu Izraelovu.”

2. Tako sam otvorio usta svoja, a on mi je dao da pojedem taj svitak.

3. Zatim mi je rekao: “Sine čovječji, nahrani svoj trbuh i napuni svoju utrobu ovim svitkom što ti ga ja dajem.” Nato sam ga ja pojeo, i bio mi u ustima kao sladak med.

4. Tada mi je rekao: “Sine čovječji, idi, uđi k domu Izraelovu i progovori im riječima mojim.

5. Jer ti nisi poslan k narodu tuđinskog govora i teškoga jezika, nego k domu Izraelovu;

6. ne k narodima mnogim tuđinskog govora i teškoga jezika, čijih riječi ti ne bi mogao razumjeti. Zasigurno, pošaljem li te k njima, oni bi te slušali.

7. No, dom Izraelov ne želi te slušati, jer oni ne žele slušati mene; jer je sav dom Izraelov drzak i tvrda srca.

8. Gle, lice sam tvoje učinio tvrdim naspram lica njihovih, i čelo sam tvoje učinio tvrdim naspram čela njihovog.

9. Poput dragulja tvrđeg od kremena čelo sam tvoje učinio. Ne plaši ih se i nemoj se zastrašiti od izgleda njihova, premda su oni dom buntovnički.”

10. Nadalje mi je rekao: “Sine čovječji, sve riječi moje što ću ti ih govoriti pohrani u srce svoje i saslušaj ušima svojim.

11. Pa idi, odi k onima u sužanjstvu k sinovima naroda svojega, te im progovori i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG’; ili će čuti ili će propustiti.”

12. Tada me je duh podigao pa sam čuo iza sebe zvuk velikog žamora koji govori: “Blagoslovljena neka bude slava GOSPODNJA s mjesta njegova!”

13. Također sam čuo šum krilā onih živih bića što su dodirivala jedno drugo i zvuk kotačā pored njih te zvuk velikog žamora.

14. Tako me je duh podigao i odnio me; i išao sam ogorčen, u žestini duha svojega; no ruka GOSPODNJA snažno je bila nada mnom.

15. Tada sam došao u Telabib, k onima u sužanjstvu koji su živjeli na rijeci Kebaru te sam sjeo tamo gdje su oni sjedili i ostao zapanjen ondje među njima sedam dana.

16. I dogodilo se, po isteku sedam dana, da mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

17. “Sine čovječji, postavljam te za stražara doma Izraelova; stoga saslušaj riječ iz usta mojih i opomeni ih od mene.

18. Kad opakome kažem: ‘Zasigurno ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš ni ne upozoriš opakoga da se odvrati od zloga puta svojega da bi spasio život njegov, taj isti opaki čovjek umrijet će u nepravdi svojoj; no krv ću njegovu zatražiti iz ruke tvoj

19. Ipak ako ti upozoriš opakoga, a on se ne odvrati od svoje opakosti ni od zloga puta svojega, on će umrijeti u nepravdi svojoj, no ti si izbavio dušu svoju.

20. Ponovo, kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i počini nepravdu, a ja postavim kamen spoticanja pred njega, on će umrijeti. Zato što ga nisi opomenuo, umrijet će u grijehu svojemu, i pravednost njegova što ju je činio više se neće spominjati; no krv ću njegovu tražiti iz ruke tvoje.

21. Pa ipak ako ti upozoriš pravednika da taj pravednik ne bi griješio i on ne sagriješi, zasigurno će živjeti zato što je opomenut; isto tako ti si izbavio dušu svoju.”

22. I ruka GOSPODNJA bila je ondje na meni te mi je on rekao: “Ustani, idi u ravnicu da ondje s tobom razgovaram.”

23. Tada sam ustao i otišao u ravnicu, i gle: slava GOSPODNJA stajala je ondje, poput one slave koju sam vidio na rijeci Kebaru; nato sam pao na lice svoje.

24. Uto je duh ušao u mene te me postavio na noge moje; i progovorio mi je pa mi rekao: “Idi, zatvori se u domu svome.

25. Na tebe, sine čovječji, evo, na tebe će staviti užad i svezati te njome te nećeš više izlaziti među njih.

26. I učinit ću da se jezik tvoj prilijepi za nepce tvoje tako da ćeš zanijemjeti i nećeš im više biti onaj koji ih kori, jer su oni dom buntovnički.

27. No kad ti progovorim, otvorit ću usta tvoja pa im trebaš reći: ‘Ovako govori Gospodin BOG.’ Onaj koji čuje, neka čuje, a onaj koji propusti, neka propusti, jer su oni dom buntovnički.”