Ezekijel 31 BKJ
1. I dogodilo se, jedanaeste godina, trećega mjeseca, prvoga dana u mjesecu, da mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
2. “Sine čovječji, reci faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovom: ‘Kome si sličan u veličini svojoj?
3. Gle, Asirac je bio cedar u Libanonu, lijepih grana što zasjenjuje krošnju i visoka rasta, a vrh mu je bio među gustim granjem.
4. Vode su ga učinile velikim, dubina ga je uzvisila rijekama svojim koje teku oko nasada njegova, te šalje rječice svoje k svemu drveću poljskom.
5. Stoga se visinom svojom uzvisio iznad svega drveća poljskog, i grane su se njegove namnožile, i mladice su se njegove produžile zbog mnoštva voda, kad ih je ispuštao.
6. Sve ptice nebeske na njegovim su se granama gnijezdile, i pod mladicama njegovim mladile su se sve životinje poljske, a pod sjenom njegovom prebivali su svi veliki narodi.
7. Tako je on bio lijep u veličini svojoj, u duljini grana svojih, jer mu je korijenje dosezalo do velikih voda.
8. Ni cedrovi u vrtu Božjem nisu ga mogli zakloniti; jele nisu bile nalik granama njegovim, ni kesteni nisu bili nalik mladicama njegovim. Nijedno stablo u vrtu Božjem nije bilo slično ljepoti njegovoj.
9. Učinio sam ga lijepim mnoštvom grana njegovih, tako da mu je zavidjelo sve edensko drveće koje je bilo u vrtu Božjem.’ ”
10. Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Zato što si se visinom svojim uzvisio i vrh svoj pustio među gusto granje, i srce mu se uzvisilo zbog visine njegove,
11. stoga sam ga predao u ruke najmoćnijega među poganima; on će zasigurno s njim postupati. Ja sam ga protjerao zbog opačine njegove.
12. I tuđinci su ga posjekli, najstrašniji među narodima, i ostavili ga. Po gorama i svim dolinama popadale su grane njegove, i po svim rijekama zemaljskim slomile se grane njegove. I sav je narod zemaljski otišao iz sjene njegove i ostavio ga.
13. Na ruševini njegovoj zadržavat će se sve ptice nebeske, a sve životinje poljske bit će na granama njegovim,
14. da se nakraju nijedno od drveća uz vodu ne uzvisi zbog visine svoje niti da vrh svoj ne postavi među gusto granje, niti da se nijedno od njihovih stabala što vodu ispija ne uspravi u visini svojoj. Jer svi su oni predani smrti, podzemnim dijelovima zemlje, posred sinova ljudskih, zajedno s onima što silaze u jamu.”
15. Ovako govori Gospodin BOG: ‘U dan kad je on sišao u grob, ja sam učinio da žaluju; prekrio sam nad njim dubinu i zadržao sam bujice njegove; i velike su se vode zaustavile. I naveo sam Libanon da žaluje za njim, i sva stabla poljska zbog njega su se osušila.
16. I učinio sam da se narodi tresu od zvuka pada njegova, kad sam ga bacio u pakao zajedno s onima što silaze u jamu; i sva stabla edenska, najbiranija i najbolja u Libanonu, sve što vodu ispija, utješit će se u podzemnim dijelovima zemlje.
17. Također su i oni sišli u pakao zajedno s njim k onima koji su mačem pogubljeni; i oni koji su bili mišica njegova, koji su prebivali pod sjenom njegovom usred pogana.
18. Na koga si ti nalik u slavi i veličini među drvećem edenskim? Ipak ćeš s drvećem edenskim biti oboren u podzemne dijelove zemlje; ležat ćeš usred neobrezanih, zajedno s onima što su mačem pobijeni. To je faraon i sve mnoštvo njegovo”, govori Gospodin BOG.