Ezekijel 37 BKJ
1. I ruka GOSPODNJA bila je nada mnom i izvela me u duhu GOSPODNJEM te me postavila usred doline koja je bila puna kostiju.
2. I provela me pored njih sve unaokolo, i gle, bilo ih je jako puno na otvorenoj dolini; i evo, bile su jako suhe.
3. Tada me je upitao: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” Nato sam odgovorio: “Gospodine BOŽE, ti znaš.”
4. Ponovo mi je rekao: “Prorokuj nad ovim kostima i reci im: ‘Suhe kosti, čujte riječ GOSPODNJU.’
5. Ovako govori Gospodin BOG ovim kostima: ‘Evo, ja ću učiniti da dah uđe u vas, i oživjet ćete.
6. I namjestit ću na vas tetive, i obložiti vas mesom, i prekriti vas kožom, i dah staviti u vas, i oživjet ćete. I spoznat ćete da sam ja GOSPOD.’ ”
7. Tako sam ja prorokovao kako mi je bilo zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastala je graja; i gle, drmanje, i kosti su se spojile, svaka kost k svojoj kosti.
8. I kad sam pogledao, gle: tetive i meso naraslo je po njima, i koža ih je prekrila odozgo; no daha još nije bilo u njima.
9. Tada mi je rekao: “Prorokuj vjetru, prorokuj, sine čovječji, i reci vjetru: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Dođi, daše, od četiri vjetra i dahni na ove pobijene da mogu oživjeti.’ ”
10. Tako sam prorokovao kako mi je zapovjedio, i dah je ušao u njih te su oživjeli i stali su na noge svoje, vojska izvanredno velika.
11. Nato mi je rekao: “Sine čovječji, ove kosti su sav dom Izraelov. Evo, oni kažu: ‘Kosti naše su se osušile i nadu smo svoju izgubili; odsječeni smo od dijelova svojih!’
12. Stoga prorokuj i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: evo, narode moj, ja ću otvoriti grobove vaše i izvesti vas iz grobova vaših, i odvesti vas u zemlju Izraelovu.
13. I spoznat ćete da sam ja GOSPOD kad otvorim grobove vaše, narode moj, i kad vas izvedem iz grobova vaših.
Bit ću Bog njihov, a oni narod moj14. I usadit ću duh svoj u vas, i oživjet ćete; i naselit ću vas u vašu vlastitu zemlju; tada ćete spoznati da sam ja, GOSPOD, to rekao i izvršio to’, govori GOSPOD.”
15. Ponovo mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
16. “Nadalje ti, sine čovječji, uzmi sebi jedan štap i napiši na njemu: ‘Za Judu i sinove Izraelove, drugove njegove’. Onda uzmi drugi štap i napiši na njemu: ‘Za Josipa, štap Efrajimov, i za sav dom Izraelov, drugove njegove.’
17. Zatim ih sastavi jedno s drugim u jedan štap, i postat će jedno u ruci tvojoj.
18. A kad će ti sinovi naroda tvojega prozboriti govoreći: ‘Nećeš li nam pokazati što ti je to?’,
19. kaži im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja ću uzeti štap Josipov, koji je u ruci Efrajimovoj, i plemena Izraelovih, drugova njegovih, i ja ću ga sastaviti s njim, baš sa štapom Judinim, te od njih načiniti jedan štap; i bit će jedno u ruci mojoj.’
20. A štapovi na koje to napišeš bit će u ruci tvojoj, pred očima njihovim.
21. Tada im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja ću uzeti sinove Izraelove iz pogana među koje su otišli, i sakupit ću ih sa svih strana te ih dovesti u njihovu vlastitu zemlju.
22. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izraelovim, i jedan kralj bit će kralj svima njima; i oni više neće biti dva naroda niti nikako više neće biti razdijeljeni na dva kraljevstva.
23. I neće se više kaljati idolima svojim ni grozotama svojim niti nijednim od prijestupa svojih, nego ću ih ja izbaviti iz svih njihovih prebivališta u kojima su griješili i očistit ću ih; tako će oni biti narod moj, a ja ću biti Bog njihov.
24. A moj sluga David bit će kralj nad njima; i svi će oni imati jednoga pastira. I hodit će po mojim sudovima, i obdržavati odredbe moje te ih izvršavati.
25. I živjet će u zemlji što sam je dao svome slugi Jakovu, u kojoj su živjeli očevi vaši. I živjet će u njoj, baš oni i sinovi njihovi i sinovi njihovih sinova zauvijek; a moj sluga David bit će knez njihov zauvijek.
26. Štoviše sklopit ću s njima savez mira, bit će to vječni savez s njima; i doselit ću ih, i umnožiti ih, i postaviti Svetište svoje usred njih zauvijek.
27. I moj će Šator biti s njima; da, ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj.
28. I pogani će spoznati da ja, GOSPOD, posvećujem Izraela, kad Svetište moje bude usred njih za sva vremena.’ ”