Ezekijel 8 BKJ

1. I dogodilo se, šeste godine, šestoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, dok sam ja sjedio u svojoj kući, a preda mnom su sjedile starješine Judine, da se ondje na mene spustila ruka Gospodina BOGA.

2. Nato sam pogledao, i gle, obličje izgledom kao oganj: od bokova njegovih pa sve naniže izgledom kao oganj, a od bokova njegovih pa sve naviše izgledom kao sjaj, bojom poput jantara.

3. I ispružio je obličje ruke, i uhvatio me za pramen na glavi mojoj. I duh me je podigao između zemlje i neba te me ponio Božjim viđenjima u Jeruzalem, na vrata unutrašnjih gradskih vrata što gledaju prema sjeveru, gdje je bilo prijestolje kipa ljubomore koji izaziva na ljubomoru.

4. I gle, slava Boga Izraelova je bila ondje, prema viđenju što sam ga vidio u ravnici.

5. Tada mi je on rekao: “Sine čovječji, podigni sada oči svoje prema sjeveru.” Tako sam podigao oči svoje prema sjeveru, i gle: na ulazu sjeverno na vratima kod žrtvenika bio je onaj kip ljubomore na ulazu.

6. Nadalje mi je rekao: “Sine čovječji, vidiš li ti što oni rade? Baš gnjusobe velike što ih dom Izraelov ovdje čini da bi me udaljio od Svetišta mojega? No okreni se još jednom i vidjet ćeš još veće gnjusobe.”

7. I doveo me je na vrata predvorja. I kad sam pogledao, gle, jedna rupa u zidu.

8. Nato mi je on rekao: “Sine čovječji, prokopaj sada taj zid.” I kad sam prokopao zid, gle, jedna vrata.

9. Tada mi je rekao: “Uđi i pogledaj gnjusobe opake što ih oni ovdje čine.”

10. Tako sam ušao i pogledao. I gle, svakakvi primjerci gmazova i gnjusnih životinja, i svi idoli doma Izraelova naslikani po zidu svugdje unaokolo.

11. A pred njima su stajala sedamdesetorica ljudi od časnih staraca doma Izraelova, a među njima stajao je Jaazanija, sin Šafanov. I svatko je u ruci svojoj imao kadionicu svoju; i podizao se gusti oblak kâda.

12. Tada mi je rekao: “Sine čovječji, vidiš li što u tami rade časni starci doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj odaji? Jer oni govore: ‘GOSPOD nas ne vidi. GOSPOD je napustio zemlju.’ ”

13. Također mi je rekao: “Okreni se još jednom i vidjet ćeš još veće gnjusobe što ih oni čine.”

14. Zatim me je doveo na ulaz vrata Doma GOSPODNJEGA što su bila prema sjeveru. I gle, ondje su sjedile žene plačući za Tamuzom.

15. Nato mi je rekao: “Jesi li vidio ovo, sine čovječji? Okreni se još jednom i vidjet ćeš još veće gnjusobe od ovih.”

16. I doveo me je u unutrašnje predvorje Doma GOSPODNJEG. I gle, na vratim Hrama GOSPODNJEG, između trijema i žrtvenika, bilo je oko dvadeset i pet ljudi, leđima svojim okrenutih prema Hramu GOSPODNJEM, a licima svojim prema istoku; i oni su prema istoku iskazivali štovanje suncu.

17. Tada mi je rekao: “Jesi li vidio ovo, sine čovječji? Zar je premalo domu Judinu da čine gnjusobe koje ovdje čine? Jer su i zemlju napunili nasiljem i okrenuli se da me izazivaju na srdžbu. I gle, stavljaju granu na nos svoj!

18. Stoga ću i ja postupiti u bijesu: oko moje neće ih štedjeti niti ću imati samilosti. I makar zavape jakim glasom na uši moje, ipak ih neću uslišati.”