Ezra 3 BKJ

1. I kad je došao sedmi mjesec, a sinovi Izraelovi su već bili u svojim gradovima, sakupio se narod zajedno kao jedan čovjek u Jeruzalemu.

2. Tada su ustali Ješua, sin Jozadakov, sa svojom braćom svećenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom te sagradili žrtvenik Bogu Izraelovu da bi ondje prinosili žrtve paljenice, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg.

3. I postavili su žrtvenik na njegovim temeljima, jer su bili u strahu zbog naroda tih zemalja pa su ondje prinosili žrtve paljenice GOSPODU, baš žrtve paljenice jutrom i večerom;

4. Držali su i Svetkovinu sjenica, kako je zapisano, te su svakodnevno prinosili na broj žrtve paljenice prema običaju kao propisanu dužnost za svaki dan.

5. Nakon toga prinosili su neprekidne žrtve paljenice, i za mlađake i za sve svetkovine GOSPODNJE koje su bile posvećene i za svakoga onoga koji je htio dobrovoljno prinositi dragovoljnu žrtvu GOSPODU.

6. Od prvoga dana u sedmom mjesecu počeli su prinositi GOSPODU žrtve paljenice, ali temelji Hrama GOSPODNJEG još nisu bili položeni.

7. Dali su novac zidarima i tesarima; a hranu i piće i ulje onima iz Sidona i onima iz Tira da dovezu cedrova drva iz Libanona do mora kod Jope po dopuštenju koje su imali od perzijskoga kralja Kira.

8. A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjem u Jeruzalemu, drugoga mjeseca, započeli su s radom Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Jozadakov, s ostalom svojom braćom svećenicima i Levitima i sa svima onima koji su se vratili iz sužanjstva u Jeruzalem te su odredili Levite od dvadeset godina starosti pa naviše da upravljaju nad poslom za Dom GOSPODNJI.

9. Tada je ustao Ješua, sa sinovima svojim i braćom svojom, Kadmiel i njegovi sinovi, sinovi Judini, zajedno da upravljaju nad zaposlenicima u Domu Božjem, tako i sinovi Henadadovi i njihovi sinovi i njihova braća Leviti.

10. A kad su graditelji postavili temelj Hrama GOSPODNJEG, postavili su svećenike u odorama s trubama, i Levite, sinove Asafove, sa cimbalima da slave GOSPODA prema uredbama Davida, kralja Izraelova.

11. I pjevali su zajedno naizmjence slaveći i zahvaljivajući GOSPODU: “Zato što je on dobar, jer milosrđe njegovo prema Izraelu traje zauvijek.” I sav je narod klicao jakim poklicima kad su slavili GOSPODA, zato što je bio postavljen temelj za Dom GOSPODNJI.

12. A mnogi su svećenici i Leviti i poglavari domova očinskih koji su bili stariji ljudi, pošto su vidjeli prvi Dom, kad je temelj ovog Doma bio položen pred njihovim očima, plakali su jakim glasom, a mnogi su glasno klicali od radosti.

13. Tako da ljudi nisu mogli razlikovati viku radosnog klicanja od vike plača naroda; jer je narod klicao glasnim poklicima i vika se čula vrlo daleko.