Ezra 9 BKJ

1. Sada kad je sve to učinjeno, došli su k meni knezovi govoreći: “Narod Izraelov, svećenici i Leviti nisu se odvojili od naroda ovih zemalja, čineći njihove gnjusobe: baš od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca,

2. jer su uzimali od njihovih kćeri za sebe i za sinove svoje: tako da se sveto sjeme pomiješalo s narodima tih zemalja; da, ruka knezova i glavara bila je glavna u tom prijestupu.”

3. A kad sam čuo tu vijest razderao sam svoju odjeću i svoj plašt, čupao kosu s moje glave i bradu svoju te sam sjeo preneražen.

4. Nato su se svi koji su drhtali od riječi Boga Izraelova sakupili kod mene zbog prijestupa onih koji su bili odvedeni. A ja sam sjedio preneražen, sve do večernje žrtve.

5. A kod večernje žrtve podigao sam se iz svoje potištenosti i imajući razderanu svoju odjeću i svoj plašt, pao sam na koljena svoja i raširio ruke svoje prema GOSPODU, Bogu svome,

6. te rekao: “Bože moj! Postiđen sam i sramim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožile nepravde naše preko glave i prijestup je naš narastao do nebesa.

7. Od vremena očeva naših pa do dana današnjega mi smo bili u velikom prijestupu te smo mi, kraljevi naši i svećenici naši, bili predani zbog nepravda svojih u ruke kraljeva tih zemalja; pod mač, u sužanjstvo, i za plijen i na sramotu lica, kao što je to dan danas.

8. A sada, za kratko vrijeme, milost nam je bila iskazana od GOSPODA, Boga našega, te nam je ostavio ostatak da umakne i dao nam je klin u svome svetom mjestu: da nam Bog naš može prosvijetliti oči i dati nam malo živosti u robovanju našem.

9. Jer mi smo bili robovi, ipak nas Bog naš nije napustio u ropstvu našem, nego nam je pružio milosrđe u očima perzijskih kraljeva, da nam daju živost da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine te da nam podari zid u Judi i u Jeruzalemu.

10. Ali sada, Bože moj, što reći nakon ovoga? Jer smo mi napustili zapovijedi tvoje,

11. koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka govoreći: ‘Zemlja u koju vi idete da je zaposjednete, nečista je zemlja od prljavština naroda te zemlje, od gnjusoba njihovih kojima su je napunili od jednoga kraja do drugoga u svojoj nečistoći.

12. Stoga sada nemojte davati svoje kćeri za njihove sinove ni ne uzimajte njihove kćeri za svoje sinove, niti nikada ne tražite njihov mir ili bogatstvo njihovo, da možete postati snažni i jesti dobra te zemlje i ostaviti je zauvijek kao baštinu sinovima svojim.’

13. I poslije svega što nas je stiglo zbog naših zlih djela i zbog našeg velikog prijestupa, budući da si nas ti Bože naš kaznio manje nego što naše nepravde zaslužuju i što si nam dao izbavljenje poput ovoga!

14. Zar ćemo ponovo prekršiti zapovijedi tvoje i rodbinski se udružiti s narodom ovakvih gnjusoba? Ne bi li se ti rasrdio na nas sve dok nas ne bi zatro tako da ne bi bilo ni ostatka ni zbjega?

15. GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan jer mi smo ostali kao zbjeg, kako je to dan danas: evo, mi smo pred tobom s prijestupima svojim, jer zbog toga ne smijemo stajati pred tobom!”