Galaćanima 1 SHP
1. Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih.
2. Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji.
3. Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista,
4. koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca.
Samo je jedna Radosna vijest5. Njemu zauvijek sva slava. Amen!
6. Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest.
7. Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu.
8. Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet.
9. Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet.
Pavlova služba10. Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.
11. Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka.
12. Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest — objavio mi ju je Isus Krist.
13. Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti.
14. Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.
15. No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim.
16. I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime
17. niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.
18. Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom i ostao s njim dva tjedna.
19. Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata.
20. Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina.
21. Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.
22. No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale.
23. One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.«
24. I hvalili su Boga zbog mene.