Galaćanima 2 BKJ

1. Zatim sam nakon četrnaest godina ponovo uzašao u Jeruzalem s Barnabom, a poveo sam i Tita.

2. A uzišao sam po otkrivenju i izložio im evanđelje koje propovijedam među Poganima, a nasamo onima koji su bili ugledni, da možda ne trčim ili da nisam trčao uzalud.

3. Ali čak ni Tit, koji je bio sa mnom, premda Grk, nije bio primoran obrezati se,

4. i to radi lažne braće, koji su se neočekivano ušuljali kako bi uhodili našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, tako da bi nas zarobili.

5. Njima nismo popustili niti se pokorili ni za čas, da bi istina evanđelja ostala kod vas.

6. Ali od onih koji se prave da su nešto, (ma tko oni bili, meni nije važno; jer Bog ne priznaje čovjekovu vanjštinu), jer koji se prave da su nešto, ništa mi nisu pridodali.

7. Nego su naprotiv, kad su vidjeli da je meni bilo povjereno evanđelje za neobrezane, kao što je Petru bilo za obrezane,

8. (jer onaj koji je djelovao u Petrovom apostolstvu među obrezanima, bio je moćan i u meni među Poganima),

9. a kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, zapazili milost što mi je bila darovana, dali su meni i Barnabi desnice zajedništva: da mi trebamo ići među Pogane, a oni među obrezane.

10. Samo da se sjećamo siromaha; to je ono što sam se i potrudio činiti.

11. A kad je Petar stigao u Antiohiju, u lice sam mu se usprotivio, zato što je bio kriv.

12. Jer prije nego što su došli neki od Jakova, jeo je s Poganima, ali kad su oni došli, povukao se i odvojio jer se bojao onih iz obrezanja.

13. A i drugi su Židovi hinili s njim, tako da je i Barnaba bio poveden njihovom prijetvornošću.

14. Ali kad sam vidio da oni ne hode pravo po istini evanđelja, rekao sam Petru pred svima: “Ako ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne židovski, zašto primoravaš Pogane da se požidove?”

15. Mi koji smo po naravi Židovi, a ne grešnici iz poganstva,

16. koji znamo da čovjek nije opravdan po djelima Zakona, nego po vjeri koja dolazi od Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Isusa Krista, da bismo bili opravdani po vjeri koja dolazi od Krista, a ne po djelima Zakona; jer po djelima Zakona neće biti opravdano ni jedno tijelo.

17. Ako li smo se, dok nastojimo biti opravdani po Kristu, i mi sami našli grešnicima, nije li onda Krist poslužitelj grijeha? Bože sačuvaj!

18. Jer ako ponovo gradim ono što sam srušio, činim sâm sebe prijestupnikom.

19. Jer ja sam kroz Zakon umro Zakonu da bih živio Bogu.

20. S Kristom sam razapet; ipak živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim po vjeri koja dolazi od Sina Božjega koji me je ljubio i dao sebe samoga za mene.

21. Ne osujećujem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.”