Postanak 12 BKJ
1. A GOSPOD je rekao Abramu: “Idi iz zemlje svoje i iz roda svoga i iz doma oca svoga, u zemlju koju ću ti pokazati.
2. I načinit ću od tebe velik narod i blagoslovit ću te, i uzveličati ime tvoje, i ti ćeš biti blagoslov.
3. I ja ću blagoslivljati one koji blagoslivljaju tebe, i proklinjati onoga koji tebe proklinje; i u tebi će se blagosloviti sve porodice zemaljske.”
4. I Abram je otišao kako mu je GOSPOD rekao, a s njim je pošao Lot; a Abram je bio star sedamdeset i pet godina kad je izašao iz Harana.
5. Tako je Abram uzeo ženu svoju Saraju i Lota, sina brata svoga, i sav imetak svoje što su ga nakupili i osobe koje su dobili u Haranu te su izašli da bi pošli prema zemlji kanaanskoj; onda su došli u zemlju Kanaan.
6. Zatim je Abram prošao zemljom do mjesta Sikema, do ravnice moreške; a Kanaanci su u to vrijeme bili u zemlji.
7. Tada se GOSPOD pojavio pred Abramom i rekao: “Sjemenu tvome dat ću zemlju ovu.” I on je tamo sagradio žrtvenik GOSPODU koji se pojavio pred njim.
8. Onda se odande preselio na goru, na istok od Betela, te razapeo šator svoj da mu Betel bude na zapadu a Aj na istoku; i tamo je sagradio žrtvenik GOSPODU te prizvao ime GOSPODNJE.
Abram i Sara u Egiptu9. Tako je Abram putovao, idući dalje prema jugu.
10. Zatim je glad zavladala u toj zemlji, pa se Abram spustio u Egipat da ondje boravi, jer je glad bila strašna u toj zemlji.
11. I dogodilo se: kad se približio ulazu u Egipat, rekao je ženi svojoj Saraji: “Evo sada, znam da si žena privlačna za gledanje;
12. stoga će se dogoditi, kada te Egipćani ugledaju, da će reći: ‘Ovo je njegova žena,’ pa će me ubiti, a tebi će život poštedjeti.
13. Molim te, reci da si mi sestra tako da mi radi tebe bude dobro, pa će duša moja zbog tebe živjeti.”
14. I dogodilo se: kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani su opazili da je žena bila veoma lijepa.
15. I faraonovi su je knezovi zapazili pa su je pohvalili pred faraonom; onda je žena odvedena u dom faraonov.
16. A on je, radi nje, dobro postupao s Abramom; i imao je ovaca i goveda i magaraca, te sluge i sluškinje, i magarice i deve.
17. Tada je GOSPOD udario faraona i dom njegov velikim pošastima zbog Saraje, žene Abramove.
18. Nato je faraon pozvao Abrama i rekao: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona žena tvoja?
19. Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra?’ tako da sam je mogao uzeti sebi za ženu. Stoga sad, evo žene tvoje, uzmi je, i odlazi!”
20. Zatim je faraon zapovjedio svojim ljudima u vezi njega, pa su ga oni otpremili sa ženom njegovom i svime što je imao.