Postanak 18 BKJ
1. Zatim se GOSPOD pojavio pred njim u ravnicama mamreskim, a on je sjedio na vratima šatora za dnevne vrućine.
2. Uto je podigao oči svoje te pogledao i, gle, tri su čovjeka stajala pokraj njega. A kad ih je vidio, potrčao je s vrata šatora njima u susret pa se poklonio do zemlje,
3. i rekao: “Gospodine moj, ako sam sada našao naklonost u očima tvojim, molim te, nemoj mimoići slugu svoga!”
4. Dopustite, molim vas, neka se dobavi malo vode, pa operite noge svoje, i odmorite se pod stablom.
5. A ja ću dobaviti komadić kruha pa utješiti srca vaša; poslije toga možete poći dalje, jer ste zato došli k svome slugi. A oni su rekli: “Učini tako kako si rekao!”
6. I Abraham se požurio u šator k Sari pa rekao: “Brzo, pripremi tri mjerice finog brašna, zamijesi ga, i ispeci pogaču na ognjištu!”
7. Uto je Abraham otrčao do krda i uhvatio tele, nježno i zdravo, pa ga je dao momku; a on se požurio da ga priredi.
8. Zatim je uzeo maslac i mlijeko i tele što je pripravio, te postavio pred njih, a on je stajao pred njima pod stablom; i oni su jeli.
9. Onda su ga upitali: “Gdje ti je žena Sara?” A on je odgovorio: “Evo, u šatoru.”
10. Tada je on rekao: “Zasigurno ću ponovo doći k tebi dogodine u ovo doba, evo, žena tvoja Sara imat će sina!” A Sara je čula to na vratima šatora koji je bio iza njega.
11. A Abraham i Sara su bili stari, u odmakloj dobi; Sari je prestalo što biva kod žena.
12. Zato se Sara u sebi smijala govoreći: “Hoću li, pošto sam ostarjela, doživjeti užitak? A i gospodar je moj star!”
13. A GOSPOD je upitao Abrahama: “Zbog čega se Sara smijala govoreći: ‘Zar ću zbilja roditi iako sam ostarjela?’
14. Zar je GOSPODU nešto preteško? Vratit ću se k tebi u pravo vrijeme, dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”
15. Tada je Sara zanijekala govoreći: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on je rekao: “Ne, ipak si se smijala!”
16. Zatim su ljudi ustali odande i pogledali prema Sodomi, a Abraham je pošao s njima da ih otprati.
17. Nato je GOSPOD rekao: “Zar da skrivam od Abrahama ono što radim,
18. pošto će velik i silan narod zasigurno nastati od Abrahama, pa će se u njemu blagosloviti svi narodi zemaljski?
19. Jer znam za njega da će zapovijedati djeci svojoj i ukućanima svojim poslije sebe, da se drže puta GOSPODNJEG: da izvršavaju pravdu i sud, da GOSPOD može ostvariti na Abrahamu ono što je govorio o njemu.”
20. Zatim je GOSPOD rekao: “Zbog toga što je vika Sodome i Gomore velika, i zbog toga što je grijeh njihov jako mučan,
Abraham se zalaže za Sodomu21. spustit ću se sada te pogledati jesu li uistinu postupali prema vici što je do mene prispjela; a ako nisu, znat ću.”
22. Onda su ljudi okrenuli svoja lica odande te pošli prema Sodomi, ali Abraham je još stajao pred GOSPODOM.
23. Zatim je Abraham prišao bliže i upitao: “Zar ćeš uništiti i pravednog s opakim?”
24. Možda bi bilo pedeset pravednika u gradu; zar ćeš i mjesto uništiti, a ne poštedjeti, zbog pedeset pravednika koji su u njemu?
25. Daleko to bilo od tebe da tako postupaš: pogubiti pravednika s opakim, pa da pravedniku bude kao opakom; daleko to bilo od tebe! Zar neće Sudac cijelog svijeta postupati ispravno?”
26. A GOSPOD je odgovorio: “Ako u Sodomi unutar grada nađem pedeset pravednika, onda ću radi njih poštedjeti cijelo mjesto.”
27. Nato je Abraham odgovorio i rekao: “Evo, usudio sam se Gospodinu govoriti, ja, koji sam samo prah i pepeo!
28. Možda ima pravednika pet manje od pedeset; zar ćeš uništiti cijeli grad zbog tih pet?” A on je odgovorio: “Ako nađem tamo četrdeset i pet, neću ga uništiti.”
29. Onda mu je opet progovorio te mu rekao: “Možda se ondje nađe četrdeset?” A on je odgovorio: “Neću to učiniti radi četrdesetorice.”
30. Zatim mu je rekao: “O, neka se Gospodin ne ljuti, pa ću govoriti: možda se tamo nađe trideset?” A on je odgovorio: “Neću to učiniti, ako tamo nađem trideset.”
31. Tada je rekao: “Evo sada, usudio sam se govoriti Gospodinu: možda se ondje nađe dvadeset?” A on je odgovorio: “Neću ga uništiti radi dvadesetorice.”
32. Nato je rekao: “O, neka se Gospodin ne ljuti, pa ću progovoriti još samo jednom: možda se ondje nađe deset?” A on je odgovorio: “Neću ga uništiti radi desetorice.”
33. Zatim je GOSPOD, pošto je završio razgovor s Abrahamom, otišao svojim putem, a Abraham se vratio u mjesto svoje.