Postanak 19 BKJ

1. Uto su dva anđela stigla uvečer u Sodomu, a Lot je sjedio na gradskim vratima Sodome. I pošto ih je ugledao, Lot se podigao da ih susretne, te se naklonio licem svojim do zemlje,

2. i rekao: “Evo sada, gospodo moja, svratite, molim vas, u kuću sluge svoga da prenoćite, i operete noge svoje; a ujutro ustanite rano i idite svojim putevima. A oni su odgovorili: “Ne, nego ćemo ostati na ulici cijelu noć.”

3. A on je silno navaljivao na njih, te su navratili k njemu i ušli u njegovu kuću; onda im je priredio gozbu i ispekao beskvasni kruh, pa su jeli.

4. Ali, prije nego su legli, ljudi iz grada, muškarci iz Sodome, opkolili su kuću, stari i mladi, sav narod iz svake četvrti.

5. Zatim su pozvali Lota pa mu rekli: “Gdje su muškarci što su noćas ušli k tebi? Izvedi ih k nama da ih upoznamo.”

6. Tada je Lot izašao k njima na vrata i za sobom zatvorio vrata,

7. pa rekao: “Molim vas, braćo, ne činite takvo zlo!

8. Evo, sad imam dvije kćeri koje nisu upoznale muškarca; dopustite, molim vas, da vam ih izvedem pa s njima učinite kako je dobro u očima vašim; samo tim ljudima ne činite ništa, jer stoga su i došli pod sjenu krova moga.”

9. A oni su odgovorili: “Odmakni se!” Onda su ponovo rekli: “Ovaj je stigao kao pridošlica, a hoće bezuvjetno biti i sudac; sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima.” Uto su snažno nasrnuli na čovjeka Lota i prišli da razvale vrata.

10. Ali su muškarci pružili ruke svoje i povukli Lota k sebi u kuću i zatvorili vrata,

11. pa su ljude na vratima kuće udarili sljepoćom, i male i velike, tako da su se umorili kako bi pronašli vrata.

12. Nato su muškarci rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Zeta i sinove svoje i kćeri svoje, i koga god imaš u gradu, izvedi iz ovog mjesta!

13. Jer ćemo uništiti ovo mjesto, zbog toga što je vika njihova postala velika pred licem GOSPODNJIM; i GOSPOD nas je poslao da ga uništimo.”

14. I Lot je izašao i progovorio zetovima svojim, koji su oženili kćeri njegove, te rekao: “Dižite se! Izađite iz mjesta ovog, jer će GOSPOD uništiti ovaj grad!” Ali se doimao zetovima svojim kao onaj koji se šali.

15. A kad je osvanulo jutro, anđeli su požurivali Lota govoreći: “Ustani! Uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su ovdje, kako ne bi bio zatrt u nepravdi grada!”

16. A kako je on odugovlačio, muškarci su ga čvrsto uzeli za ruku, i ženu za ruku njezinu i za ruke dvije kćeri njegove, te su ga, pošto mu je GOSPOD bio milosrdan, izveli i pustili izvan grada.

17. I dogodilo se da je, kad su ih izveli van, jedan rekao: “Pobjegni zbog života svog! Ne gledaj iza sebe niti se ne zaustavljaj nigdje u ravnici! Pobjegni na goru da ne budeš zatrt!”

18. Nato im je Lot odgovorio: “O, nemoj tako, Gospodine moj!

19. Evo sada, sluga je tvoj našao milost u očima tvojim, i ti si uzveličao milosrđe svoje koje si mi iskazao spašavajući moj život; ali ne mogu pobjeći na goru, a da me ne zadesi neko zlo i ne poginem;

20. evo, grad je taj blizu za bijeg, i malen je; O, dopusti mi da tamo pobjegnem (nije li on malen?) pa će duša moja živjeti!”

21. A on mu je rekao: “Gle, i u vezi ovoga sam te podržao, te neću porušiti grad onaj o kojem si govorio.

22. Požuri se! Pobjegni tamo, jer ne mogu ništa uraditi dok tamo ne stigneš!” Stoga je grad nazvan imenom Zoar.

23. Sunce se već uzdiglo nad zemljom kad je Lot ušao u Zoar.

24. Tada je GOSPOD s neba zapljuštao na Sodomu i na Gomoru sumporom i ognjem od GOSPODA;

25. i porušio one gradove i svu ravnicu i sve stanovnike gradova, i ono što je raslo na zemlji.

26. Ali je žena njegova pogledala za njim, te postala stup soli.

27. A u rano jutro Abraham je otišao do mjesta gdje je stajao pred GOSPODOM,

28. i gledao prema Sodomi i Gomori, i prema svoj zemlji u ravnici, te je ugledao, i gle: dim se dizao sa zemlje kao dim iz peći.

29. I dogodilo se, kad je Bog uništio gradove u ravnici, da se Bog sjetio Abrahama, te otposlao Lota iz središta propasti kad je rušio gradove u kojima je Lot prebivao.

30. Zatim je Lot otišao iz Zoara, i s njim dvije kćeri njegove, pa se nastanio u gori, jer se bojao stanovati u Zoaru. I stanovao je u špilji, on i dvije kćeri njegove.

31. Onda je prvorođena rekla mlađoj: “Naš je otac star, a muškarca nema na zemlji da k nama uđe, kako je običaj po cijelom svijetu.

32. Hajdemo oca svog opiti vinom, pa ćemo s njim leći, da ocu svome sjeme sačuvamo.”

33. Tako su one noći opile vinom svoga oca, pa je prvorođena ušla i legla s ocem svojim, a on nije bio svjestan kad je legla ni kad je ustala.

34. I dogodilo se sutradan da je prvorođena rekla mlađoj: “Evo, prošle sam noći legla s ocem svojim; hajdemo ga opiti vinom i noćas, pa ti uđi, legni s njim, da ocu svome sjeme sačuvamo.”

35. Tako su oca svog opile vinom i one noći, pa je mlađa ustala i s njim legla, a on nije bio svjestan kad je legla ni kad je ustala.

36. Na taj su način obje kćeri Lotove zatrudnjele s ocem svojim.

37. Zatim je prvorođena rodila sina i nadjenula mu ime Moab; taj je otac Moabaca do dana današnjega.

38. I mlađa je također rodila sina i nadjenula mu ime Benami; taj je otac sinova Amonovih do dana današnjega.