Postanak 2 SHP

1. Tako su dovršeni nebo i zemlja i sve na njima.

2. Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao.

3. Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja.

4. To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni. Kad je BOG stvorio zemlju i nebo,

5. po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje.

6. No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu.

7. BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće.

8. Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao.

9. BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla.

10. Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke.

11. Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata

12. i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa.

13. Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš.

14. Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.

15. BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava.

16. BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu,

17. ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.«

18. Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.«

19. Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće — tako mu je bilo ime.

20. Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja. No čovjeku se nije našla prikladna družica.

21. Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom.

22. Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka.

23. Čovjek je rekao: »Evo, napokon, kosti od mojih kostiju i tijelo od mog tijela. Neka se zove žena, jer iz muškarca je uzeta.«

24. Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno.

25. A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.