Postanak 3 BKJ
1. A zmija je bila lukavija od svake životinje poljske koju je GOSPOD Bog načinio, pa je rekla ženi: “Zaista! Zar je Bog rekao: ‘Nemojte jesti sa svakog stabla u vrtu’?”
2. A žena je odgovorila zmiji: “Mi smijemo jesti od ploda sa stabala u vrtu,
3. ali od ploda stabla što je usred vrta, Bog je rekao: ‘Nemojte jesti s njega, niti ga dotaknuti, da ne umrete!’ ”
4. Nato je zmija rekla ženi: “Vi zasigurno nećete umrijeti;
5. jer zna Bog da će vam se tog dana u koji jedete s njega otvoriti oči, pa ćete biti kao bogovi, raspoznajući dobro i zlo.”
6. A kad je žena opazila kako je stablo dobro za jelo i očima dopadljivo te kako je stablo poželjno da učini nekoga mudrim, ubrala je plod s njega i pojela; onda je dala mužu svome koji je bio s njom, pa je i on jeo.
7. Tada su se njima obadvama otvorile oči, te su spoznali da su goli; onda su ispleli smokvino lišće i načinili sebi pregače.
8. Zatim su čuli glas GOSPODA Boga koji je hodao po vrtu za dnevnog povjetarca, te su se Adam i žena njegova sakrili od lica GOSPODA Boga među stabla u vrtu.
9. Uto je GOSPOD Bog pozvao Adama i rekao mu: “Gdje si ti?”
10. A on je odgovorio: “Čuo sam glas tvoj u vrtu i uplašio se jer sam gol, pa sam se sakrio.”
11. Nato ga je upitao: “Tko ti je rekao da si gol? Jesi li jeo sa stabla s kojeg sam ti zapovjedio da ne jedeš?”
12. A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla, te sam jeo.”
13. Onda je GOSPOD Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”
14. Tada je GOSPOD Bog rekao zmiji: “Zato što si to učinila, ti si prokleta iznad sve stoke i iznad svake životinje poljske; na trbuhu ćeš svome puzati i jesti prah sve dane života svoga!
15. A ja ću zametnuti neprijateljstvo između tebe i žene, te između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš njemu petu zdrobiti.”
16. Ženi je rekao: “Umnožit ću silno muku tvoju u trudnoći tvojoj; u muci ćeš djecu rađati, i žudjet ćeš za mužem svojim, a on će nad tobom vladati.”
17. Zatim je rekao Adamu: “Zato što si poslušao glas žene svoje i jeo sa stabla s kojeg sam ti zapovjedio rekavši: ‘Nemoj jesti s njega!’, prokleta je zemlja radi tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svoga!
18. Rađat će ti trnjem i čičkom, a ti ćeš jesti bilje poljsko;
19. u znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš zemlji, jer si od nje bio uzet; pošto si prah, u prah ćeš se i vratiti.”
20. I Adam je nadjenuo ženi svojoj ime Eva, jer ona je bila majka svim živima.
21. Potom je GOSPOD Bog načinio Adamu i ženi njegovoj odjeću od kože i odjenuo ih.
22. Tada je GOSPOD Bog rekao: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, tako da raspoznaje dobro i zlo! A sada, da ne bi pružio ruku svoju te uzeo i sa stabla života i jeo, pa živio zauvijek!”
23. Stoga ga je GOSPOD Bog otjerao iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju od koje je bio uzet.
24. Tako je on istjerao čovjeka i na istoku vrta edenskoga postavio kerubine i plamteći mač, što se okretao u svakom smjeru, da čuvaju put k stablu života.