Postanak 41 BKJ

1. I dogodilo se na kraju dvije pune godine da je faraon usnio, i gle, stajao je pored rijeke.

2. I, gle, iz rijeke je izašlo sedam lijepih i debelih krava, te su pasle na livadi.

3. A, evo, poslije njih je izašlo iz rijeke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, pa su stajale uz one druge krave na ivici rijeke.

4. Tada su ružne i mršave krave pojele sedam lijepih i debelih krava. Tako se faraon probudio.

5. Zatim je zaspao te usnio drugi put. I, gle, na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.

6. A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.

7. Onda je sedam mršavih klasova proždrlo sedam bujnih i punih klasova. Uto se faraon probudio i, gle, to je bio san.

8. I dogodilo se ujutro da se duh njegov uznemirio; zatim je poslao da dozovu sve čarobnjake egipatske i sve mudrace njihove; onda im je faraon ispripovjedio svoj san, ali ih nitko nije mogao protumačiti faraonu.

9. Tada je glavni peharnik ispričao faraonu govoreći: “Danas se prisjećam pogrešaka svojih:

10. faraon se razgnjevio na sluge svoje te me stavio u pritvor u kuću zapovjednika straže, i mene i glavnog pekara.

11. Onda smo jedne noći usnili san, ja i on, svaki je od nas usnio san koji je imao tumačenje svoje.

12. A s nama je ondje bio mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže, pa smo njemu ispripovjedili, a on nam je protumačio snove naše; svakomu je protumačio san njegov.

13. I dogodilo se kako nam je protumačio, tako je i bilo. Mene je ponovo postavio u službu moju, a njega je objesio.

14. Tada je faraon poslao da se dozove Josip, pa su ga žurno izveli iz podzemne tamnice. Zatim se obrijao i zamijenio odjeću svoju te došao pred faraona.

15. Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, i nitko ga ne može protumačiti; a čuo sam kako o tebi govore da možeš razumjeti san i protumačiti ga.”

16. Nato je Josip odgovorio faraonu govoreći: “Nije na meni; Bog će dati faraonu umirujući odgovor.”

17. Zatim je faraon rekao Josipu: “U snu svome, evo, ja stojim na obali rijeke;

18. i, gle, iz rijeke je izašlo sedam krava, debelih i lijepih, te su pasle na livadi.

19. A, evo, poslije njih je izašlo sedam drugih krava, jadnih i ružnih i mršavih; tako loše kakve nikad nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj.

20. Uto su mršave i ružne krave pojele prvih sedam debelih krava;

21. a kad su ih pojele, nije se moglo prepoznati da su ih pojele, nego su još uvijek bile ružne kao na početku. Tako sam se probudio.

22. Zatim sam opazio u snu svom i, gle: na jednoj je stabljici izraslo sedam punih i dobrih klasova.

23. A, evo, poslije njih je isklijalo sedam klasova uvenulih, mršavih i opaljenih istočnim vjetrom.

24. Uto su mršavi klasovi proždrli sedam dobrih klasova. Zatim sam ovo ispričao čarobnjacima, ali mi nitko nije mogao razjasniti.

25. Onda je Josip odgovorio faraonu: “Jedan je san faraonov: Bog je pokazao faraonu što će uskoro učiniti.

26. Sedam dobrih krava su sedam godina; i sedam dobrih klasova su sedam godina. San je jedan.

27. I sedam mršavih i ružnih krava što su izašle poslije njih su sedam godina; a sedam praznih klasova opaljenih istočnim vjetrom bit će sedam gladnih godina.

28. To je ono što sam govorio faraonu: Bog je pokazao faraonu ono što će uskoro učiniti.

29. Evo, dolazi sedam godina velikog obilja diljem cijele zemlje egipatske.

30. A poslije toga nastupit će sedam godina gladi, te će biti zaboravljeno sve obilje u zemlji egipatskoj. Tako će glad iscrpiti zemlju,

31. pa se neće ni znati o izobilju u zemlji, zbog gladi koja će poslije doći, jer će biti vrlo strašna.

32. I zbog toga se faraonu taj san dvaput ponovio to je zato što je Bog taj događaj potvrdio, i Bog će to ubrzo provesti.

33. Stoga neka faraon sada potraži odmjerena i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.

34. Neka faraon učini to i neka postavi nadglednike nad zemljom te sakupi petinu od zemlje egipatske za sedam godina obilja.

35. I neka skupljaju svu hranu za onih dobrih godina što dolaze, te pod rukom faraonovom nakupljaju žito, i neka hranu čuvaju u gradovima.

36. Tako će ova hrana biti u spremištu u zemlji za sedam godina gladi što će biti u zemlji egipatskoj, da zemlja ne propadne zbog gladi.

37. I takvo što je bilo dobro u očima faraonovim i u očima svih slugu njegovih.

38. Nato je faraon rekao slugama svojim: “Možemo li naći nekoga kao što je ovaj, čovjeka u kome je Duh Božji?”

39. Onda je faraon rekao Josipu: “Budući da je Bog sve to tebi pokazao, nitko nije tako odmjeren i mudar kao što si ti.

40. Ti ćeš biti postavljen nad domom mojim i sav će se narod moj vladati prema riječi tvojoj; samo prijestoljem ja ću biti veći od tebe.”

41. Tada je faraon rekao Josipu: “Eto, tebe sam postavio nad svom zemljom egipatskom.”

42. Zatim je faraon skinuo s ruke svoje prsten svoj i stavio ga na Josipovu ruku, pa ga odjenuo u odjeću od finoga lana, a oko vrat mu stavio zlatan lanac.

43. Onda je učinio da ga voze u kolima koja su bila druga iza njega, a pred njim su vikali: “Na koljena!” Tako ga je postavio vladarom nad svom zemljom egipatskom.

44. Zatim je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, a mimo tebe neće nitko dići ruke ili noge svoje u svoj zemlji egipatskoj.”

45. Onda je faraon nadjenuo Josipu ime “Zafenatpaneah”, i za ženu mu dao Asenatu, kćer Potifara, svećenika iz Ona. Onda je Josip krenuo po svoj zemlji egipatskoj.

46. A Josip je bio star trideset godina kad je stupio pred faraona, kralja egipatskog. Zatim je Josip otišao ispred lica faraonova i krenuo po svoj zemlji egipatskoj.

47. I za sedam godina obilja zemlja je rodila na pregršt,

48. a on je u tih sedam godina skupio svu hranu što je bila u zemlji egipatskoj te hranu pohranio u gradovima; hranu iz polja koja je bila oko svakog grada, pohranio je u njega.

49. Tako je Josip nagomilao vrlo mnogo žita, kao pijeska morskog, dok nije prestao brojiti, jer mu nije bilo broja.

50. A prije nego su nastupile godine gladi, Josipu su se rodila dva sina koje mu je rodila Asenata, kći Potifara, svećenika iz Ona.

51. Tako je Josip prvorođencu nadjenuo ime Manaše, “jer mi je Bog dao da zaboravim svu muku i čitav dom oca svog.”

52. A drugomu je nadjenuo ime Efrajim, “jer me je Bog učinio plodnim u zemlji tjeskobe moje.”

53. Zatim je završilo sedam godina obilja koje je bilo u zemlji egipatskoj,

54. te počelo dolaziti sedam godina gladi, kako je Josip rekao; tada je glad bila u svim zemljama, ali je u svoj zemlji egipatskoj bilo kruha.

55. A kad je sva zemlja egipatska izgladnjela, narod je zavapio faraonu za kruh; a faraon je rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu; što vam on kaže, učinite!”

56. Tako je nastala glad po svom licu zemlje, pa je Josip otvorio sve žitnice i prodavao je Egipćanima; a glad se strašno povećavala u zemlji egipatskoj.

57. Tada su iz svih zemalja dolazili u Egipat k Josipu kupovati žito, zato što je glad bila tako strašna u svim zemljama.