Postanak 44 BKJ

1. Zatim je zapovjedio upravitelju svoje kuće, govoreći: “Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko god puno mogu nositi, i svakom stavi njegov novac odozgo u vreću njegovu.

2. A moj pehar, srebrni pehar, položi odozgo u vreću najmlađeg i njegov novac za žito. I on je postupio prema riječi koju je Josip izrekao.

3. Čim je osvanulo jutro, otpremili su ljude, njih i njihove magarce.

4. Kad su izašli iz grada, nisu još bili daleko, Josip je rekao svome upravitelju: “Ustani! Pođi za ljudima, pa kad ih sustigneš, reci im: ‘Zašto ste uzvratili zlim za dobro?

5. Nije li to pehar iz kojega gospodar moj pije i pomoću kojega doista proriče? Počinili ste zlo radeći tako!’ ”

6. Onda ih je sustigao te im rekao te iste riječi.

7. A oni su mu odgovorili: “Zašto gospodar moj govori ove riječi? Bože sačuvaj da sluge tvoje počine takvo nešto.

8. Evo, novac koji smo našli odozgo u vrećama svojim donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske; kako bismo onda ukrali srebro ili zlato iz kuće gospodara tvoga?

9. Onaj u koga se od slugu tvojih to pronađe, neka se taj pogubi, a mi ćemo biti robovi svom gospodaru.”

10. A on je odgovorio: “I neka to bude prema vašim riječima; onaj u koga se to pronađe bit će moj sluga, a vi ćete biti nedužni.”

11. Zatim su brzo spustili na zemlju svaki svoju vreću, pa je svaki otvorio svoju vreću.

12. A on je pretraživao: počeo je kod najstarijeg i završio kod najmlađeg; tako je pehar nađen u Benjaminovoj vreći.

13. Tada su razderali odjeću svoju i natovarili svaki svoga magarca, pa se vratili u grad.

14. Tako su Juda i braća njegova ušli u Josipovu kuću, jer je on još bio ondje, i bacili se pred njim na zemlju.

15. Onda ih je Josip upitao: “Kakvo je to djelo što ste počinili? Niste li znali da takav čovjek kao što sam ja zaista može proricati?”

16. Nato je Juda odgovorio: “Što bismo rekli gospodaru svome? Što ćemo reći? Ili, kako se opravdati? Bog je otkrio nepravdu slugu tvojih; evo, i mi smo sluge gospodaru svome, i mi i onaj u koga se našao pehar.”

17. A on je rekao: “Bože sačuvaj da tako postupim; onaj u čijim je rukama nađen pehar, on će postati moj sluga; a što se vas tiče, idite u miru k ocu svome!”

18. Tada mu se Juda približio i rekao: “O, gospodaru moj! Molim te, dopusti svom slugi izgovoriti riječ ušima gospodara svoga, i neka se srdžba tvoja ne raspali na slugu tvoga; jer ti si jednak faraonu.

19. Moj je gospodar pitao sluge svoje govoreći: ‘Imate li oca ili brata?’

20. A mi smo odgovorili gospodaru svome: ‘Imamo oca, starca i dijete, sina njegove staračke dobi, mladića; a njegov je brat umro i samo je on ostao od majke svoje, pa ga njegov otac voli.’

21. Zatim si ti rekao slugama svojim: ‘Dovedite ga dolje k meni da ga moje oči mogu vidjeti.’

22. Nato smo mi odgovorili gospodaru svome: “Dječak ne može ostaviti oca svoga, jer ako ostavi svog oca, njegov će otac umrijeti.”

23. Tada si rekao slugama svojim: ‘Ako vaš najmlađi brat ne dođe s vama dolje, nećete više vidjeti moje lice.’

24. I dogodilo se, kad smo uzašli tvome slugi, ocu mome, ispričali smo mu riječi gospodara moga.

25. Zatim je naš otac rekao: ‘Idite ponovo, kupite nam malo hrane!’

26. A mi smo odgovorili: ‘Ne možemo ići dolje; ako naš najmlađi brat bude s nama onda ćemo ići dolje, jer nećemo vidjeti lice onoga čovjeka ako nije s nama naš najmlađi brat.’

27. Onda nam je tvoj sluga, otac naš, rekao: ‘Znate da mi je žena moja rodila dva sina;

28. a jedan je od mene otišao, te sam rekao: zasigurno je raskomadan! I otada ga nisam vidio;

29. pa ako i ovoga od mene odvedete te ga snađe zlo, moje ćete sijede vlasi s tugom spustiti u grob.’

30. Stoga kad dođem sada k tvome slugi, ocu svome, a dječak ne bude s nama, budući da je njegov život povezan sa životom dječaka,

31. dogodit će se, kad opazi da nema dječaka s nama, on će umrijeti; tako će sluge tvoje spustiti s tugom sijede vlasi tvoga sluge, oca našega, u grob.

32. Jer sluga je tvoj postao jamac ocu svome za dječaka govoreći: ‘Ako ti ga ne dovedem, tada ću nositi krivicu svome ocu zauvijek.

33. Stoga te sada molim, neka tvoj sluga umjesto dječaka ostane sluga gospodaru mome, a dječak neka uzađe s braćom svojom.

34. Jer kako ću uzaći k svome ocu, a dječaka neće biti sa mnom, da možda ne gledam zlo što bi snašlo oca moga?”