Postanak 50 BKJ
1. Tada je Josip pao na lice oca svojega te nad njim zaplakao i izljubio ga.
2. Tada je Josip zapovjedio svojim slugama, liječnicima, da mu oca balzamiraju. Zatim su liječnici balzamirali Izraela.
3. A za njega je bilo navršeno četrdeset dana, jer za toliko dana to trebaju izvršiti oni koji su balzamirali; i Egipćani su tugovali za njim sedamdeset dana.
4. A kad su prošli dani tugovanja za njim, Josip je rekao ukućanima faraonovim, govoreći: “Ako sam sada našao milost u vašim očima, molim vas, kažite na uši faraonu, govoreći:
5. “Moj me je otac obvezao zakletvom govoreći: ‘Evo, ja umirem; u grob moj koji sam iskopao za sebe u zemlji kanaanskoj, ondje me pokopaj!’ Stoga, molim te, dopusti mi da odem gore i pokopam oca svoga, pa ću se vratiti.”
6. Nato je faraon odgovorio: “Idi gore i pokopaj oca svoga prema onome kako te je zakleo!”
7. Tako je Josip uzašao pokopati oca svoga, a s njim su pošle sve sluge faraonove, starješine njegova doma i sve starješine zemlje egipatske;
8. i sva Josipova kuća i braća njegova te ukućani njegova oca. Jedino su u gošenskoj zemlji ostavili svoje malene, svoja stada i svoja krda.
9. A s njim su uzašla i kola i konjanici, pa je karavana bila vrlo velika.
10. Zatim su stigli do gumna Atadova, što je s one strane Jordana, pa su ondje tugovali velikim i jako žalosnim tužaljkama; tako je on održao sedmodnevno tugovanje za svojim ocem.
11. A kad su stanovnici zemlje, Kanaanci, opazili tugovanje kod gumna Atadova, rekli su: “Ovo je veliko tugovanje za Egipćane!” Zato mu je nadjenuto ime Abelmizraim, što je s druge strane Jordana.
12. Tako su njegovi sinovi postupili kako im je on zapovjedio;
13. jer su ga sinovi njegovi odnijeli u zemlju kanaansku te ga pokopali u špilji na polju Makpeli, ispred Mamre, koju je Abraham kupio s poljem od Efrona Hetita kao posjed za grobnicu.
14. Zatim se Josip vratio u Egipat: on i braća njegova i svi koji su s njim išli pokopati njegova oca, nakon što je pokopao oca svoga.
15. A kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekli su: “Možda nas Josip zamrzi, pa nam doista uzvrati za sve zlo što smo mu učinili.
16. Tako su Josipu poslali glasnika govoreći: “Tvoj je otac prije smrti zapovjedio, govoreći:
17. ‘Ovako recite Josipu: molim te, sada oprosti prijestup braći svojoj i njihov grijeh jer su ti učinili zlo.’ A sada te molimo, oprosti prijestup slugama Boga oca tvoga!” A Josip se rasplakao dok su mu govorili.
18. Zatim su i njegova braća došla te pali pred licem njegovim i rekli: “Evo, tvoje smo sluge!”
19. Nato im je Josip odgovorio: “Ne bojte se! Jesam li ja na mjestu Boga?
20. Ali što se vas tiče, vi ste protiv mene smišljali zlo; ali je Bog to namijenio na dobro, da ostvari kao što je to dan danas: da sačuva žive mnoge ljude.
Josipova smrt21. Stoga se ne bojte! Ja ću vas i vaše malene prehranjivati.” Zatim ih je tješio i ljubazno im govorio.
22. Tako je Josip prebivao u Egiptu: on i ukućani oca njegova; a poživio je Josip stotinu i deset godina.
23. I Josip je gledao djecu Efrajimovu do trećeg naraštaja; i djeca Makira, Manašeova sina bila su othranjena na Josipovim koljenima.
24. Zatim je Josip rekao braći svojoj: “Ja umirem! A vas će Bog sigurno pohoditi i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
25. Tada je Josip obvezao zakletvom sinove Izraelove govoreći: “Bog će vas zasigurno pohoditi, a vi morate ponijeti moje kosti odavde!”
26. Tako je Josip umro kad je bio star sto i deset godina; zatim su ga balzamirali i položili u lijes u Egiptu.