Postanak 8 BKJ

1. Zatim se Bog sjetio Noe i svakog živog bića i sve stoke što je s njim bila u arki. I Bog je učinio da vjetar prijeđe preko zemlje, i vode su se umirile.

2. Zatvorili su se i izvori dubina i ustave nebeske, te je kiša s neba bila obuzdana.

3. I vode su se sa zemlje neprestano povlačile, a na kraju stotinu i pedeset dana vode su opale.

4. A u sedmom mjesecu, sedamnaestog dana u mjesecu, arka se smirila na gorama Ararata.

5. I vode su neprestano opadale do desetog mjeseca; u desetom mjesecu, prvog dana u mjesecu, vidjeli su se vrhovi gora.

6. I dogodilo se, na kraju četrdesetog dana, da je Noa otvorio prozor arke koju je bio načinio,

7. te odaslao gavrana koji je letio amo tamo dok se vode sa zemlje nisu isušile.

8. Također je odaslao golubicu od sebe da vidi jesu li vode opale s lica zemlje.

9. Ali golubica nije našla počinak za taban svoga stopala, pa se vratila k njemu u arku, jer su vode bile na licu cijele zemlje; tada je on pružio ruku svoju te ju je uzeo i unio k sebi u arku.

10. Onda je sačekao još sedam dana, pa je opet odaslao golubicu iz arke;

11. i navečer je golubica došla k njemu, i gle, u kljunu joj je bio otkinut list maslinov. Tako je Noa doznao da su se vode opale sa zemlje.

12. Onda je sačekao još drugih sedam dana, te je odaslao golubicu koja mu se više nije vratila.

13. I dogodilo se, u šest stotina i prvoj godini, u prvom mjesecu, prvog dana u mjesecu, da su se vode sa zemlje isušile. I Noa je uklonio pokrivalo arke te pogledao i, gle, isušilo se lice zemlje.

14. A u drugom mjesecu, dvadeset sedmog dana u mjesecu, zemlja je bila suha.

15. Tada je Bog rekao Noi govoreći:

16. “Izađi iz arke, ti, i s tobom žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih.

17. Izvedi sa sobom svako živo biće od svakog tijela što je s tobom, i ptice i stoku i svakog gmaza što gmiže po zemlji, neka se obilno razmnožavaju na zemlji, i plode se i množe na zemlji.”

18. Tako je Noa izašao, i s njim sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih;

19. svaka životinja, svaki gmaz, i svaka ptica, i sve što gmiže po zemlji, prema vrstama svojim, izašlo je iz arke.

20. Zatim je Noa načinio žrtvenik GOSPODU i uzeo od svake čiste životinje i od svake čiste ptice, te prinio na žrtveniku žrtve paljenice.

21. I GOSPOD je osjetio miomiris; nato je GOSPOD rekao u srcu svome: “Neću nikada više zemlju prokleti radi čovjeka, jer je umovanje srca čovječjega zlo od mladosti njegove; niti ću ikada više uništiti sve što je živo, kako sam učinio.

22. Sve dok bude zemlje, neće nestati sjetve i žetve, i hladnoće i vrućine, i ljeta i zime, i dana i noći.”