Postanak 8 SHP
1. Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile.
2. Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša.
3. Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile
4. da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat.
5. Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.
6. Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci,
7. i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje.
8. Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje.
9. No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku.
10. Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke.
11. Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.
12. Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.
13. Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina.
14. Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15. Tada je Bog rekao Noi:
16. »Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene.
17. Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«
18. I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama.
Božje obećanje19. Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke.
20. Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice na žrtveniku.
21. BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.
22. Sve dok bude zemlje, bit će sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći, i više neće prestati.«