Habakuk 1 SHP

1. Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.

2. Dokle ću zapomagati, BOŽE, a ti nećeš čuti? Dokle ću vikati: »Nasilje!«, a ti nećeš spasiti?

3. Zašto puštaš da gledam nepravdu? Zašto samo promatraš zlostavljanje? Uništavanje i nasilje su preda mnom, nastaju sukobi i svađe.

4. Zato je zakon popustio i pravda nikad ne pobjeđuje. Zli nadvladavaju pravedne i zato se pravda iskrivljuje.

5. »Pogledajte druge narode, pa ćete se zapanjiti i začuditi. U vaše vrijeme učinit ću djelo u koje ne biste povjerovali da vam ga netko ispriča.

6. Evo, dižem Babilonce, okrutan i pohlepan narod. Zemljom idu uzduž i poprijeko, tuđa boravišta zaposjedaju.

7. Oni su narod strašan i užasan, sami su sebi zakon i vlast.

8. Konji su im brži od leoparda, opakiji od vukova u sumrak dok jurišaju u napad. Konjanici im dolaze izdaleka, doletjet će kao gladna orlušina što se na plijen obrušava.

9. Svi oni dolaze da bi činili nasilje. Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar i skupljaju zatočenike kao pijesak.

10. S kraljevima se izruguju i vladare ismijavaju. S tvrđavama se poigravaju; dižu nasipe pa ih osvajaju.

11. Potom prolaze kao vjetar, odlaze dalje u napad. Vlastita snaga njihov je bog.«

12. Zar ti nisi otpočetka, BOŽE moj, Sveče moj? Ti ne umireš. BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu? Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?

13. Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo jer ne podnosiš zlostavljanje. Zašto onda trpiš podlace? Zašto šutiš kad opaki proždire pravednijega od sebe?

14. Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru, kao morska stvorenja bez vladara.

15. Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom. Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.

16. Od svoje mreže živi u raskoši i časti se najboljim jelima. Zato štuje svoju mrežu, prinosi joj paljene žrtve.

17. Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom i uništavati narode bez milosti?