Hebrejima 11 BKJ
1. A vjera je suština onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo.
2. Jer su po njoj stari stekli dobar glas.
Primjeri vjere3. Vjerom razumijemo da su svjetovi načinjeni riječju Božjom, tako da ovo vidljivo nije postalo od nečeg pojavnog.
4. Vjerom je Abel prinio Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj je primio svjedočanstvo da je pravedan: Bog je posvjedočio za njegove darove i po njoj on iako mrtav još govori.
5. Vjerom je Henok bio prenesen da ne vidi smrti, i nije nađen jer ga je prenio Bog. Jer prije njegovog prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
6. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi jer tko pristupa Bogu, mora povjerovati da on jest i da je onaj što nagrađuje one koji ga revno traže.
7. Vjerom je Noa, upozoren od Boga o onome što još nije bilo vidljivo, potaknut strahom, napravio arku za spasenje svoga doma. Time je osudio svijet i postao baštinikom pravednosti po vjeri.
8. Vjerom je Abraham, pozvan da ode u mjesto koje je trebao primiti u baštinu, poslušao i otišao ne znajući kamo ide.
9. Vjerom je boravio u obećanoj zemlji, kao u tuđoj zemlji, živeći pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10. jer je očekivao grad s temeljima kome je graditelj i stvaratelj Bog.
11. Vjerom je i sâma Sara primila snagu da joj začne sjeme i rodila je kad je bila u poodmakloj dobi, jer je vjernim smatrala onoga koji je obećao.
12. Zato su od jednoga, i to obamrla, i rođeni tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske i poput nebrojena pijeska na obali morskoj.
13. Svi su ovi umrli u vjeri, iako nisu primili obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli i uvjerili se i prigrlili ih i priznali da su tuđinci i pridošlice na zemlji.
14. Jer oni koji tako govore jasno očituju da traže domovinu.
15. I doista, da su imali na umu onu domovinu iz koje su izašli, imali bi prigodu vratiti se.
16. A sada čeznu za boljom domovinom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se Bogom njihovim: jer im je pripremio grad.
17. Vjerom je Abraham, iskušan, prinio Izaka; i prinio je svojega jedinorođenca onaj koji je primio obećanja,
18. kome je bilo rečeno: “Po Izaku će ti se nazivati sjeme.”
19. Smatrao je da je Bog moćan i od mrtvih uskrsavati. Zato ga je u slici i zadobio natrag.
20. Vjerom je Izak blagoslovio Jakova i Ezava s obzirom na buduće.
21. Vjerom je Jakov, kad je umirao, blagoslovio svakog od sinova Josipovih i iskazao štovanje oslanjajući se na vrh svoga štapa.
22. Vjerom je Josip, kad je umirao, napomenuo o izlasku sinova Izraelovih i dao zapovijed o svojim kostima.
23. Vjerom su Mojsija, kad se rodio, tri mjeseca skrivali njegovi roditelji jer su vidjeli da je malo dijete naočito i nisu se bojali kraljeve zapovijedi.
24. Vjerom je Mojsije, već odrastao, odbio zvati se sinom faraonove kćeri.
25. Radije je izabrao trpjeti nevolje zajedno s Božjim narodom, nego uživati privremena grešna zadovoljstva.
26. Većim je bogatstvom od blaga u Egiptu smatrao sramotu Kristovu, jer se obazirao na plaću.
27. Vjerom je napustio Egipat ne bojeći se gnjeva kraljeva. Jer je ustrajao kao da gleda onoga koji je nevidljiv.
28. Vjerom je svetkovao Pashu i škropljenje krvlju da onaj koji zatire prvorođence ne dotakne njih.
29. Vjerom su prešli Crveno more kao po suhome, što su i Egipćani pokušali i utopili se.
30. Vjerom su zidine jerihonske pale pošto su tijekom sedam dana kružili oko njih.
31. Vjerom nije Rahaba, bludnica, poginula zajedno s onima koji nisu vjerovali kad je s mirom primila uhode.
32. I što još reći? Jer će mi ponestati vremena budem li pričao o Gideonu, pa Baraku i Samsonu i Jiftahu, pa Davidu i Samuelu i prorocima,
33. koji su po vjeri pokorili kraljevstva, izvršili pravednost, postigli obećanja, zatvorili ralje lavovima,
34. pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, ojačali u slabosti, postali jaki u borbi, nagnali u bijeg vojske stranaca.
35. Žene su primile svoje mrtve koji su bili vraćeni u život. A drugi, koji su bili mučeni, nisu prihvatili oslobođenje da bi zadobili bolje uskrsnuće.
36. Nadalje, drugi su iskusili izrugivanja i bičeve, još i okove i tamnicu.
37. Bili su kamenovani, piljeni, iskušavani, ubijani oštricom mača, unaokolo su lutali u runima i kozjim kožama, bili su u oskudici, potlačeni, mučeni;
38. kojih svijet nije bio dostojan: lutali su po pustinjama i gorama i jazbinama i špiljama zemaljskim.
39. I svi su ovi zadobili dobar glas po vjeri, ali nisu zadobili obećanja
40. jer je Bog za nas pribavio nešto bolje da oni bez nas ne bi postigli savršenstvo.