Hebrejima 3 BKJ

1. Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog svećenika naše vjeroispovijesti, Krista Isusa,

2. koji je bio vjeran onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.

3. Jer je taj zavrijedio toliko veću slavu od Mojsija koliko veću čast od te kuće ima onaj koji ju je sagradio.

4. Jer je svaku kuću netko sagradio; a onaj tko je sve sagradio jest Bog.

5. I Mojsije je, doista, bio vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo o onome što se trebalo govoriti,

6. ali je Krist, kao Sin, nad kućom njegovom; njegova smo kuća mi ako čvrsto zadržimo pouzdanje i proslavljanje nade sve do kraja.

7. Stoga, kao što Duh Sveti govori: “Danas, ako glas njegov čujete,

8. ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, u dan iskušenja u pustinji,

9. kad su me iskušavali očevi vaši; isprobavali me, a četrdeset su godina gledali djela moja.

10. Zato sam se ražalostio na onaj naraštaj i rekao: ʻUvijek su u zabludi u svojem srcu, i sami nisu upoznali moje puteve.ʼ

11. Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ʻNeće ući u moj počinak!ʼ ”

12. Pazite, braćo, da ne bi u nekome od vas srce bilo zlo, nevjerno, udaljavajući se od Boga živoga.

13. Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se još zove ono ʻdanasʼ, da netko od vas ne bi otvrdnuo zavodljivošću grijeha.

14. Jer smo postali sudionici Kristovi ako onaj početak pouzdanja čvrsto zadržimo do kraja,

15. kako je rečeno: “Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni!

16. Jer neki su se, kad su to čuli, pobunili, ali ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta.

17. A na koje se žalostio četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili, čiji su mrtva tijela pala u pustinji?

18. A kojima se je zakleo da neće ući u njegov počinak ako li ne onima koji nisu vjerovali?

19. I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere.