Hebrejima 6 SHP

1. Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela i povjerovali Bogu.

2. Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu.

3. To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.

4. Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha.

5. Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi,

6. a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.

7. Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov.

8. No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.

9. Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje.

10. Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi.

11. No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade.

12. Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.

13. Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom.

14. Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«

15. I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.

16. Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava.

17. Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja.

18. Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog.

19. Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama.

20. Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.