Hebrejima 9 BKJ

1. Doista je dakle i onaj Prvi savez imao uredbe za bogoslužje i ovozemaljsko svetište.

2. Jer je Šator bio ovako uređen: prvi, u kojem je bio i svijećnjak i stol i prinos kruhova, što je nazvan Svetište;

3. a iza drugog zastora bio je Šator nazvan Nadsvetište.

4. Ona je imala zlatni kadionik i Kovčeg saveza unaokolo obložen zlatom, u njemu je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap koji je onda procvao, i ploče Saveza;

5. a iznad njega kerubini slave što zasjenjuju Pomirilište. O čemu sada ne možemo pojedinačno govoriti.

6. A kad je to tako bilo uređeno, u prvi Šator stalno su ulazili svećenici obavljati bogoslužje,

7. a u drugi je ulazio jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.

8. Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Nadsvetište dok još prvi Šator stoji.

9. On je bio slika za tadašnje vrijeme u kojem se su prinosili i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, nisu mogle učiniti savršenim onoga koji je izvršavao službu.

10. Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim uredbama, nametnutim sve do vremena obnove.

11. A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem Šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovog stvorenja,

12. i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom u Sveti predio i pribavio nam vječno otkupljenje.

13. Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela,

14. koliko li će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez ljage, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu?

15. I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otkupljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine.

16. Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.

17. Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi.

18. Stoga ni onaj Prvi zavjet nije posvećen bez krvi.

19. Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod

20. govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.”

21. Isto tako je krvlju poškropio i Šator i sve bogoslužno posuđe.

22. I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oslobođenja.

23. Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a samo ono nebesko čisti se boljim žrtvama od ovih.

24. Jer Krist nije ušao u rukotvoreno Svetište, koje je prototip onog istinskog, nego u samo nebo da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

25. Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Sveti predio s tuđom krvlju,

26. inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku svijeta, da žrtvom samoga sebe ukloni grijeh.

27. I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud,

28. tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, pojaviti na spasenje pred onima koji ga iščekuju.