Hošea 7 SHP

1. Kad god sam htio ozdraviti Izrael, vidio sam samo zloću Efrajima i zlodjela stanovnika Samarije. Varalice su i prevaranti, lopovi u kuće provaljuju, bande po ulicama haraju.

2. Ali oni ne shvaćaju da pamtim njihova zlodjela. Okruženi su svojim djelima, preda mnom su izložena.

3. Zlodjelima ugađaju kralju, lažima ugađaju poglavarima.

4. Svi su oni prijetvorne varalice, samo smišljaju nevolje. Oni su kao peć što se tiho užari dok pekar još priprema tijesto.

5. Na dan kada se slavi kralj, službenici se vinom opijaju, tada izdajnici kralja napadaju.

6. Srca im plamte dok spremaju zavjeru, bijes u njima tinja cijelu noć, a ujutro se sav rasplamsa.

7. Dok se kao peć bijesno žare, proždiru svoje vladare. Propadaju svi njihovi kraljevi, a nitko me ne zove upomoć.

8. Efrajim se miješa s drugim narodima, propada kao pogača na vatri ostavljena.

9. Stranci crpe njegovu snagu, a on toga nije svjestan. Kosa mu već pomalo sijedi, ali on to i ne primjećuje.

10. Izraelov ponos protiv njega svjedoči, no svom BOGU ipak se ne vraća. Mene ne traži, unatoč svemu.

11. Efrajim je kao neki golub, lakomislen i bez pameti. Prvo traži podršku Egipta, onda ide po pomoć Asircima.

12. Ali kamo god da krene, raširit ću preko njega svoju mrežu, ulovit ću ga kao pticu u zamku. Uhvatit ću ga i kazniti kad čujem da sklapa savez s drugim narodima.

13. Teško njima jer su me napustili! Propast će, protiv mene su se pobunili. Želio sam ih spasiti, ali o meni su lagali.

14. Ne vape meni svim srcem, već nariču na svojim ležajima. Ranjavaju se da im dobro rodi žito i loza, ali protiv mene se okreću.

15. Odgojio sam ih i osnažio, a oni su protiv mene smišljali zlo.

16. Okreću se posvuda, ali ne prema gore, oni su kao nepouzdani lûk u ruci. Poglavari će im poginuti od mača jer su o meni drsko govorili. I zato će ih Egipćani ismijavati.