Izaija 14 BKJ
1. Jer GOSPOD će se smilovati Jakovu i ipak će izabrati Izraela i postaviti ga u njegovu zemlju. I tuđinci će im se pridružiti, i prionut će k domu Jakovljevu.
2. I narod će ih uzeti i odvest će ih na mjesto njihovo, a dom će Izraelov njih zaposjesti u zemlji GOSPODNJOJ kao sluge i sluškinje. I porobit će one koji su njih porobili, i zavladat će nad svojim tlačiteljima.
3. I dogodit će se u dan koji će ti GOSPOD dati počinka od tvoje žalosti i od tvoga straha i od tvoga teškog ropstva u kojem si bio služio,
4. da ćeš iznijeti ovu izreku protiv kralja babilonskog i reći: “Kako je tlačitelj nestao! Nestao je zlatni grad!
5. GOSPOD je slomio štap opakima i žezlo vladarima,
6. on koji je u gnjevu udarao narod neprestanim udarcima, on koji je u srdžbi vladao narodima, progonjen je, i nitko ne sprječava.
7. Sva zemlja počiva, i mirna je; ori pjevajući.
8. Da, nad tobom se jele raduju, i cedri libanonski govoreći: ‘Otkako si oboren, nijedan drvosječa ne dolazi na nas.’
9. Pakao je odozdo pokrenut zbog tebe da te susretne kada dođeš; zbog tebe se bude mrtvi, baš sve vođe zemaljske; sve kraljeve narodâ podigao je s prijestolja njihovih.
10. Svi će oni tebi progovoriti i reći: ‘Zar si i ti postao slab kao i mi? Zar si postao poput nas?
11. Raskoš tvoja srušena je u grob, i buka tvojih viola; crv je prostrt pod tobom, i crvi su te prekrili.’
12. Kako li si pao s nebesa, Luciferu, sine zorin! Kako li si oboren na zemlju, ti koji si oslabljivao narode!
13. Jer si ti u srcu svom rekao: ‘Uzaći ću u nebo, uzdići ću prijestolje svoje povrh zvijezda Božjih; i ja ću sjesti na goru zajednice u krajevima sjevernim.
14. Uzaći ću povrh visina oblaka, ja ću biti poput Svevišnjega.’
15. Ipak ćeš u pakao biti srušen, u područja jame.
16. Oni koji te vide na tebe će podrobno gledati i promatrati te govoreći: ‘Zar je to čovjek koji je zemljom drmao, koji je kraljevstva tresao,
17. koji je svijet u pustinju pretvorio i uništio gradove njegove, koji sužnjima svojim nije kuću otvorio?’
18. Svi kraljevi narodâ, baš svi oni leže u slavi, svaki u kući svojoj.
19. No ti si iz groba svoga izbačen kao gnjusni izdanak, i kao odjeća onih koji su pogubljeni, mačem probodeni, oni koji silaze u jamu kamenu, kao mrtvo tijelo nogama izgaženo.
20. Nećeš im se pogrebom pridružiti, zato što si zemlju svoju uništio i narod svoj pobio. Sjeme zločinaca nikada neće biti ugledno.
21. Pripremite pokolj sinovima njegovim za nepravdu očeva njihovih, da se ne dignu i da ne zaposjednu zemlju niti da lice svijeta napune gradovima.”
22. “Jer ja ću ustati protiv njih”, govori GOSPOD nad vojskama, “i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, i sina i nećaka”, govori GOSPOD.
23. “I dat ću ga u posjed bukavcima i jezercima vodnim, i pomest ću ga brezovom metlom razornom”, govori GOSPOD nad vojskama.
24. Zakleo se GOSPOD nad vojskama govoreći: “Zasigurno, kako sam zamislio, tako će se i dogoditi; i što sam naumio, tako će se to zbiti:
25. Skršit ću Asirca u zemlji svojoj i zgazit ću ga na gorama svojim. Tada će se s njih skinuti jaram njegov, i breme će se njegovo skinuti s ramena njihovih.
26. Ovo je razlog usmjeren nad svom zemljom i to je ta ruka što je ispružena nad svim narodima.
27. Jer GOSPOD nad vojskama je naumio, i tko će to osujetiti? I kad se njegova ruka ispruži, tko će je povratiti?”
28. One godine kad je kralj Ahaz umro došlo je ovo breme:
29. “Ne raduj se, Palestino svekolika, zato što se slomio štap onoga koji te je udarao; jer će iz korijena zmijinjeg izaći otrovnica bazilska, a plod njezin bit će ognjena leteća zmija.
30. I nahranit će se prvorođenci siromaha, i potrebiti će leći na sigurno; a ja ću korijen tvoj glađu umoriti, i ona će ostatak tvoj pogubiti.
31. Jaučite vrata gradska! Vapi grade! Sva Filistejo, rastopila si se; jer sa sjevera dim dolazi i nitko neće biti sâm u određeno vrijeme njegovo.
32. Što li će netko tada odgovoriti glasnicima naroda? Da je GOSPOD utemeljio Sion i da će se siromasi naroda njegovog u njega pouzdati.”