Izaija 16 BKJ

1. Pošaljite jaganjca vladaru zemlje, od Sele prema pustinji do gore kćeri sionske.

2. Jer će biti poput ptice lutalice otjerane s gnijezda; takva će kći moapska biti na arnonskim gazovima.

3. Vijećajte, izvršite sud; učinite da sjena tvoja usred podneva bude kao noć, sakrij prognanike, ne odaj lutalicu.

4. Neka moji prognanici kod tebe žive, Moabe, budi im skrovište od lica pljačkaša; jer iznuđivač je gotov, nestaje pljačkaša, tlačitelji su iskorijenjeni iz zemlje.

5. Tada će se milosrđem prijestolje utvrditi, i on će na njemu sjediti u istini, u šatoru Davidovu, sudeći i tražeći presudu te požurujući pravednost.

6. Čuli smo za oholost Moabovu, on je jako ohol; i za bahatost njegovu i oholost njegovu i za gnjev njegov. No laži njegove neće tako ostati.

7. Stoga će Moab jaukati za Moabom, svi će jaukati. Za temeljima Kirhareseta požalit ćete, zaista su razvaljeni.

8. Jer su polja hešbonska presahnula i loza Sibmina, gospodari Pogana oborili su vitice njezine; dopirale su sve do Jazera, vrludale su kroz pustinju, izdanci su se njezini ispružili, preko mora su prošli.

9. Stoga ću plačem jazerskim oplakivati lozu Sibmansku; natopit ću te suzama svojim, Hešbone i Eleale, jer razlijeva se klicanje za ljetnim plodovima tvojim i za žetvom tvojom.

10. I veselja će nestati, i radosti iz polja plodnih; i u vinogradima neće biti pjevanja ni klicanja više neće biti; gazitelji neće gaziti vino u tijescima svojim, zaustavit ću klicanja na njihovoj berbi grožđa.

11. Zato će utroba moja za Moabom kao harfa zvučati, a nutrina moja za Kirharesom.

12. I dogodit će se, kad se pokaže da se Moab izmorio na uzvišici, da će doći u svoje svetište pomoliti se, ali ništa neće uspjeti.

13. Ovo je riječ što je GOSPOD od tog vremena progovorio glede Moaba.

14. No sada je GOSPOD prozborio govoreći: “U tri godine, kao što su godine najamničke, pa će slava Moabova biti prezrena, sa svim onim velikim mnoštvom, a ostatak će biti vrlo malen i nemoćan.”