Izaija 16 SHP

1. Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem.

2. Kao ptice koje se razbježe kad su izbačene iz gnijezda, takve će biti Moapke na gazovima rijeke Arnon.

3. Govorit će: »Daj nam savjet! Donesi odluku! Sakrij prognane! Ne odaj bjegunce! Zaštiti nas kao što u podne sjena pretvori dan u noć.

4. Daj prognanima iz Moaba da borave kod tebe. Budi im zaklon od razarača.« Ugnjetavanje će prestati, završit će uništenje. Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje.

5. Tada će se u postojanoj ljubavi učvrstiti kralj Davidove loze; na prijestolju će sjediti u vjernosti sudac koji traži pravdu i žuri se postupiti pošteno.

6. Čuli smo za oholost Moaba, njegovu uobraženost i bahatost. On je vrlo nadmen, ali prazno je njegovo hvalisanje.

7. Zato sad nad Moabom jauču svi Moapci. Slomljeni su i nariču za kolačima od suhoga grožđa iz Kir Hareseta.

8. Venu njive Hešbona, sahne loza u Sibmi. Poganski vladari slomili su najbolje trsove, koji su nekad dosezali sve do Jazera i širili se u pustinju, a izdanci im se pružali sve do mora.

9. Plačem kao što Jazer tuguje nad lozom Sibme. Suzama vas zalijevam, Hešbone i Eleale. Utihnulo je klicanje zbog berbe i žetve.

10. Bog kaže: »Radost i klicanje nestalo je iz voćnjaka. U vinogradima nema ni pjesme ni vriske. Nitko više ne gazi grožđe za vino, jer ja sam okončao klicanje.«

11. Za Moabom mi srce jeca kao lira i duša me boli zbog Kir Hereša.

12. Narod Moaba penje se do hramova, ali samo se uzalud umara. Ništa im neće koristiti što se mole u svojim svetištima.

13. BOG je sve to već prije govorio o Moabu.

14. A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikoga naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.«