Izaija 26 SHP

1. U to doba, u Judinoj zemlji, pjevat će se ova pjesma: Imamo utvrđeni grad! Bog nam daje spasenje zidovima i bedemima.

2. Otvorite vrata da uđe pravedan narod, narod koji je vjeran Bogu.

3. Dat ćeš savršen mir onome tko je postojan jer se u tebe pouzdaje.

4. Uzdajte se u BOGA dovijeka jer je Gospodar BOG vječna Stijena.

5. On ruši oholi grad i kažnjava njegove stanovnike. Obara ga na zemlju i baca u prašinu.

6. Gaze ga noge ugnjetavanih i koraci siromašnih.

7. Onaj tko čini što je ispravno, ići će ravnim putem. Ti poravnavaš stazu onoga tko čini dobro.

8. Tebe, BOŽE, čekamo, da doneseš pravdu. Tvoje ime i spomen na tebe želja su naše duše.

9. Noću mi duša čezne za tobom, moj duh te svesrdno traži. Jer, kad tvoja pravda stigne na zemlju, stanovnici zemlje uče se pravednosti.

10. No, ako se zlome ukazuje milost, on se ne nauči pravednosti. U zemlji poštenih on i dalje čini zlo i ne obazire se na BOŽJE veličanstvo.

11. BOŽE, ruka ti je visoko podignuta, ali oni je ne vide. Neka vide koliko si gorljiv za svoj narod i posrame se. Neka ih proguta vatra namijenjena tvojim neprijateljima.

12. BOŽE, ti si nam namijenio mir. Sve što smo postigli, ti si učinio za nas.

13. BOŽE naš, osim tebe, nama su vladali i drugi gospodari, ali mi samo tvom imenu dajemo čast.

14. Oni su sada mrtvi, više ne žive, njihovi duhovi neće ustati iz mrtvih. Ti si ih kaznio i donio im propast, izbrisao si svaki spomen na njih.

15. Ti si, BOŽE, umnožio narod i proslavio se. Ti si na sve strane proširio granice zemlje.

16. BOŽE, narod te tražio kad je bio u nevolji. Kad si ga kažnjavao, tebi se molio.

17. Kao kad se trudna žena, kojoj se bliži porod, previja i viče od bola, takvi smo i mi bili pred tobom, BOŽE.

18. Bili smo trudni, i previjali se od bola, a rodili smo vjetar. Nismo donijeli pobjedu zemlji, nismo rodili stanovnike svijeta.

19. Ali tvoji mrtvi će oživjeti, tijela će im uskrsnuti. Probudite se i povičite od radosti, vi, koji živite u prašini. Kao što rosa ujutro osvježava zemlju, tako će zemlja roditi ljude koji su dugo bili mrtvi.

20. Bog kaže: »Idi, moj narode! Uđi u svoje odaje i za sobom zatvori vrata. Sakrij se nakratko dok njegov gnjev ne prođe.

21. Jer, evo, BOG izlazi iz svog prebivališta da stanovnike zemlje kazni za njihove grijehe. Zemlja će otkriti svu krv, koja je na njoj prolivena, i neće više skrivati one koji su na njoj ubijeni.«