Izaija 36 BKJ
1. I dogodilo se četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina da je Sanherib, kralj asirski, uzašao na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih.
2. I kralj asirski Rabšakea poslao je glasnika s velikom vojskom iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji. I on je stao kod vodovoda gornjega jezerca, na glavnom putu Valjarevog polja.
3. Tada je k njemu izašao Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, te pisar Šebna i zapisničar Joah, sin Asafov.
4. I Rabšake im je rekao: “Recite sada Ezekiji: Ovako govori kralj veliki, kralj asirski: ‘Kakvo je to pouzdanje u koje se ti pouzdaješ?
5. Govorim, ti kažeš, (no to su samo isprazne riječi) imam savjet i snagu za rat. U koga se sada pouzdaješ da si se pobunio protiv mene?
6. Gle, ti se sada pouzdaješ u štap od te slomljene trske, u Egipat, gdje, ako se čovjek nasloni, on će ući u ruku njegovu i probosti je. Takav je faraon, kralj egipatski svima onima koji se u njega pouzdaju.’
7. No kad mi kažete: ‘Pouzdajemo se u GOSPODA, Boga svojega’; zar to nije onaj čije je uzvišice i čije je žrtvenike Ezekija uklonio te rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Iskazujte štovanje pred ovim žrtvenikom’?
8. Stoga sada okladi se, molim te, s mojim gospodarom, kraljem asirskim, i dat ću ti dvije tisuće konja ako možeš sa svoje strane postaviti jahače na njih.
9. Kako ćeš onda odvratiti lice jednoga zapovjednika od najmanjih slugu gospodara moga i pouzdati se u Egipat zbog bojnih kola i konjanika?
10. A zar sam se ja sada bez GOSPODA podigao na ovu zemlju da je uništim? GOSPOD mi je rekao: ‘Uzađi protiv te zemlju i uništi je.’ ”
11. Tada su Elijakim, te Šebna i Joah rekli Rabšakeu: “Govori, molim te, svojim slugama na sirijskom jeziku, jer mi to razumijemo. I nemoj s nama govoriti na židovskom jeziku, na uši naroda koji je na zidinama.”
12. Ali je Rabšake rekao: “Je li me moj gospodar poslao k tvome gospodaru i k tebi da govorim ove riječi? Nije li me poslao ovim ljudima što sjede na zidinama da bi jeli svoj vlastiti izmet i pili svoju vlastitu mokraću zajedno s vama?”
13. Nato je Rabšake ustao i povikao jakim glasom na židovskom jeziku pa rekao: “Čujte riječi velikoga kralja, kralja asirskoga!
14. Ovako govori kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava jer vas on neće moći izbaviti.
15. Ni nemojte dopustiti da vas Ezekija navede da se pouzdate u GOSPODA govoreći: GOSPOD će nas zasigurno izbaviti, ovaj grad neće biti predan u ruke kralja asirskoga.’
16. Ne slušajte Ezekiju jer ovako govori kralj asirski: ‘Sklopite dogovor sa mnom uz pomoć poklona te izađite k meni, pa neka svatko jede sa svoje loze i svatko sa svoje smokve i svaki neka pije vodu iz svoje nakapnice,
17. sve dok ne dođem i odvedem vas u zemlju nalik na vašu zemlju, zemlju žita i vina, zemlju kruha i vinogradâ.
18. Pazite da vas Ezekija ne nagovara govoreći: ‘GOSPOD će nas izbaviti.’ Je li bilo koji od bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
19. Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvaimski? I jesu li oni izbavili Samariju iz ruke moje?
20. Koji su tî među svim bogovima ovih zemalja da su izbavili svoju zemlju iz ruke moje, da bi GOSPOD izbavio Jeruzalem iz ruke moje?’ ”
21. Ali oni su šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi, jer je to bila kraljeva zapovijed, govoreći: “Nemojte mu odgovoriti.”
22. Tada su Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, i pisar Šebna i zapisničar Joah, sin Asafov, došli k Ezekiji razderane odjeće te mu ispripovijedali riječi Rabšakeove.