Izaija 40 SHP

1. Vaš Bog kaže: »Tješite, tješite moj narod,

2. nježno se obratite Jeruzalemu. Objavite da mu je teško služenje gotovo, da mu je grijeh okajan, da je iz BOŽJE ruke primio dvostruko za sve svoje grijehe.«

3. Glas viče: »Pripremite u pustinji put BOGU, izravnajte u pustoši cestu za našeg Boga!

4. Svaka dolina neka se uzdigne, a svako brdo slegne. Neravno tlo neka se poravna, a vrleti u ravnicu pretvore.

5. Tada će se otkriti BOŽJA slava i svi će je ljudi zajedno vidjeti. Da, to su rekla BOŽJA usta.«

6. Drugi glas kaže: »Viči!« A ja sam rekao: »Što da vičem?« »Ljudi su kao trava, postojani kao poljski cvijet:

7. trava se osuši i cvijet opadne kad na njih puhne BOŽJI vjetar. Da, narod je trava.

8. Trava se osuši i cvijet opadne, ali riječ našeg Boga zauvijek ostaje.«

9. Sione, ti donosiš radosnu vijest. Popni se na visoku goru i snažno podigni svoj glas. Ti, koji donosiš radosnu vijest Jeruzalemu, zaviči, nemoj se bojati. Kaži Judinim gradovima: »Dolazi vaš Bog!«

10. Evo, Gospodar BOG dolazi sa silom i vlada svojom rukom. Evo, s njim je njegova nagrada, a pred njim njegova naknada.

11. Kao pastir što napasa svoje stado, svojom rukom skuplja janjad, na prsima ih nosi i njihove majke vodi.

12. Tko je dlanom izmjerio more i pedljem premjerio nebesa? Tko je zemaljsku prašinu sakupio u košaru i izvagao brda i planine?

13. Tko je upravljao BOŽJIM umom ili ga učio kao savjetnik?

14. Kome se obratio da ga prosvijetli? Tko ga je uputio na put pravde, dao mu znanje i pokazao mu put do mudrosti?

15. Narodi su kao kap u kanti vode, vrijede kao trunka prašine na vagi. On podiže daleke obale kao da su prašina.

16. Ni Libanon nema dovoljno drveća za vatru na njegovom žrtveniku, ni životinja za paljenice.

17. Pred njim su svi narodi kao ništa, pa čak i manje od toga.

18. S kim ćete usporediti Boga? Komu on može biti nalik?

19. S idolom? Njega izlijeva obrtnik, a zlatar ga oblaže zlatom i radi mu lančiće od srebra.

20. Vješti umjetnik izabire drvo, tvrdo drvo koje ne trune, i radi idola da se ne prevrne.

21. Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije vam rečeno od početka? Niste razumjeli tko je načinio svijet?

22. On sjedi na prijestolju nad zemljom, stanovnici mu se čine kao skakavci. Nebesa razastire kao zastor i razapinje ih kao šator za stanovanje.

23. On oduzima moć moćnicima, vladare svijeta pretvara u ništa.

24. Tek što budu zasađeni, čim im se stabljika ukorijeni u zemlji, on puhne na njih i oni se osuše, vihor ih raznese kao strnjiku.

25. »S kim ćete me usporediti?« kaže Sveti. »Tko mi je ravan?«

26. Podignite pogled prema nebesima i pogledajte: tko je sve to stvorio? Onaj koji izvodi vojsku zvijezda, jednu po jednu, i svaku po imenu zove. Zbog njegove velike sile i silne snage, nijedna ne nedostaje.

27. Zašto govoriš, Jakove, zašto se žališ, Izraele: »BOG ne vidi što nam se događa, nije ga briga što nam čine nepravdu«?

28. Zar ne znate? Zar niste čuli? BOG je vječan Bog, stvorio je krajeve zemlje. Ne umara se i ne malakše, nitko ne može proniknuti njegov um.

29. On iznemoglome daje snagu, a slabome uvećava moć.

30. Mladići se umaraju i malakšu, momci posrću i padaju,

31. ali oni koji se u BOGA uzdaju, obnovit će svoju snagu kao što orlovi perje obnavljaju. Trčat će i neće malaksati, hodat će i neće posustati.