Izaija 42 BKJ
1. “Evo sluge moga koga podupirem, izabranika moga u kome uživa duša moja! Stavio sam duha svoga na njega, on će donijeti sud Poganima.
2. Neće on vikati ni uzdizati se, niti će činiti da se glas njegov na ulici čuje.
3. Trske stučene neće prelomiti i tinjajućeg stijenja neće ugasiti; on će sud izvesti k istini.
4. Neće odustati niti se obeshrabriti sve dok na zemlji ne uspostavi sud; i otoci će čekati zakon njegov.”
5. Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, onaj koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje izlazi, onaj koji daje dah ljudima na njoj i duh onima što hode po njoj.
6. Ja, GOSPOD, pozvao sam te u pravednosti i ja ću držati ruku tvoju; i čuvat ću te i tebe postaviti kao savez narodu, kao svjetlo Poganima,
7. da otvoriš slijepima oči, da sužnje izvedeš iz tamnice i one koji sjede u tami iz kuće tamničke.
8. Ja sam GOSPOD, to je ime moje; i slavu svoju neću dati drugome niti hvalu svoju likovima izrezbarenim.
9. Evo, ono prijašnje ispunilo se, a ono novo objavljujem; prije nego što se pokažu, o njima vam govorim.”
10. Pjevajte GOSPODU pjesmu novu, i hvalu njegovu s nakraj zemlje: vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi.
11. Neka pustinja i gradovi njezini glas svoj podignu, naselja što ih Kedar nastanjuje. Neka pjevaju stanovnici stijene, neka kliču s vrhova gorskih!
12. Neka daju slavu GOSPODU, i neka otocima objave hvalu njegovu.
13. GOSPOD će izaći kao junak, kao ratnik će ljubomoru pobuditi. Povikat će, da, riknut će, nadvladat će neprijatelje svoje.
14. “Dugo sam šutio, tiho sam bio i suzdržavao se; sada vičem kao žena kad rađa; uništit ću i prožderat ću odjednom.
15. Opustošit ću gore i brda, i isušiti sve bilje njihovo; i od rijeka ću načiniti otoke, a jezera isušiti.
16. I slijepe ću izvesti na put kojeg nisu poznavali, vodit ću ih stazama koje nisu poznavali. Pred njima ću tamu u svjetlost pretvoriti i sve što je iskrivljeno izravnati. To je ono što ću za njih učiniti i neću ih napustiti.”
17. Vratit će se nazad, jako će se posramiti oni koji se pouzdaju u likove izrezbarene, koji lijevanim kipovima govore: “Vi ste bogovi naši.”
18. Čujte, vi gluhi; i pogledajte, vi slijepi, da možete vidjeti.
19. Tko je slijep ako ne moj sluga? Ili gluh kao moj glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je besprijekoran i slijep kao sluga GOSPODNJI?
20. Mnogo toga si vidio, no nisi se obazirao; otvaraš uši, ali on ne čuje.
21. GOSPOD je potpuno zadovoljan radi pravednosti njegove; Zakon će on uzveličati i učiniti ga časnim.
22. Ali ovaj je narod pokraden i opljačkan; svi su oni uhvaćeni u rupama i sakriveni u tamnicama. Oni su kao plijen i nitko ih ne izbavlja; kao grabež i nitko ne govori: “Vrati!”
23. Tko će među vama ovome uho prikloniti? Tko će slušati i čuti o vremenu koje dolazi?
24. Tko je Jakova predao za plijen, i Izraela pljačkašima? Nije li GOSPOD, onaj protiv koga smo sagriješili? Jer oni nisu htjeli ići putevima njegovim niti su bili poslušni Zakonu njegovom.
25. Stoga je na njega izlio jarost srdžbe svoje i silinu bitke: i ona ga je zapalila unaokolo, ali on to nije spoznao; i spržilo ga je, ali on to nije uzeo k srcu.