Izaija 49 BKJ

1. Čujte me, otoci, i poslušajte vi narodi daleki! GOSPOD me je pozvao od utrobe, od krila majke moje spomenuo se imena moga.

2. I usta mi je načinio kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakrio me je; i učinio je da sam kao strijela glatka, u tobolcu svome sakrio me je.

3. I rekao mi je: “Ti si moj sluga, Izraele, u kome ću se proslaviti.”

4. Nato sam ja rekao: “Uzalud sam se trudio, snagu sam svoju nizašto i uzalud potrošio. Ipak, sud je moj zasigurno kod GOSPODA, i djelo moje kod Boga mojega.”

5. A sada govori GOSPOD, koji me od utrobe oblikovao da budem sluga njegov, da mu dovedem natrag Jakova, premda se Izrael neće sakupiti kod njega, jer ću ja biti proslavljen u očima GOSPODNJIM i Bog moj bit će mi snaga.

6. I rekao je: “Malo je da mi budeš sluga, kako bi podigao plemena Jakovljeva i vratio zaštićenike Izraelove, pa ću te i za svjetlo Poganima postaviti da budeš spasenje moje do kraja zemlje.”

7. Ovako govori GOSPOD, Otkupitelj Izraelov i Sveti njegov, onome kojega čovjek prezire, onome nad kojim se narod gnuša, slugi vladarā: “Kraljevi će vidjeti i ustati, i knezovi će iskazati štovanje zbog GOSPODA koji je vjeran i Svetog Izraelova. I on će tebe izabrati.”

8. Ovako govori GOSPOD: “U pogodno vrijeme uslišao sam te i u dan spasenja pomogao sam ti; i čuvat ću te i postaviti te za savez narodu, da utvrdim zemlju, da razdijelim opustjele baštine;

9. da možeš reći sužnjima: ‘Izađite!’, onima koji su u tami: ‘Pokažite se!’ Oni će se napasati po putevima, i paša će im biti po svim uzvišicama.

10. Neće gladovati ni žeđati, niti će ih žega i sunce udarati, jer će ih onaj koji im je milosrdan voditi, i to pokraj izvora vode on će ih voditi.

11. A ja ću putem sve svoje gore načiniti, i glavni putevi moji će se povisiti.

12. Gle, ovi će doći izdaleka; i evo, ovi će doći sa sjevera i sa zapada, a oni iz zemlje sinimske.”

13. Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, i vi gore, zaorite pjevajući! Jer je GOSPOD utješio narod svoj i bit će milosrdan nevoljnicima svojim.

14. Ali Sion je rekao: GOSPOD me je napustio i Gospodin moj je mene zaboravio.”

15. “Može li žena zaboraviti dojenče svoje, ne sažaliti se nad sinom utrobe svoje? Da, one mogu zaboraviti, ipak ja tebe neću zaboraviti.

16. Gle, tebe sam u dlanove ruke svoje urezao, zidine tvoje su neprestano preda mnom.

17. Sinovi će tvoji žuriti, tvoji rušitelji i oni koji te pustoše otići će od tebe.

18. Podigni oči svoje i pogledaj uokolo: svi oni se sakupljaju i dolaze k tebi. “Tako mi života”, govori GOSPOD, “zasigurno ćeš se svima njima zaodjenuti kao nakitom i vezati ih na sebe kako to mladenka čini.

19. Jer tvoje pustoši i tvoje razvaline i zemlja propasti tvoje, sada će biti pretijesna poradi stanovnika te će se udaljiti oni koji su te gutali.

20. Djeca koju si trebala imati, nakon što si izgubila drugu, ponovo će na uši tvoje reći: ‘Ovo mjesto mi je pretijesno, daj mi mjesto gdje mogu prebivati.’

21. Tada ćeš reći u srcu svome: ‘Tko mi je sve ove izrodio, pošto sam ja izgubila djecu svoju i napuštena sam, prognana i preseljena tu i tamo? I tko je othranio sve ove? Evo, ostala sam sama, a ovi, gdje su oni bili?’ ”

22. Ovako govori Gospodin BOG: “Evo, podignut ću ruku svoju k Poganima i uspraviti stijeg svoj k narodima; i donijet će sinove tvoje u naručju svome, a kćeri će tvoje nositi na ramenima svojim.

23. I kraljevi će biti skrbnici tvoji, a kraljice njihove bit će dojilje tvoje. Klanjat će ti se licem svojim do zemlje i lizat će prašinu s nogu tvojih. Tada ćeš ti znati da sam ja GOSPOD; jer se neće posramiti oni koji na mene čekaju.”

24. Može li se plijen oduzeti moćniku ili može li zakoniti sužanj biti izbavljen?

25. Jer ovako govori GOSPOD: “Bit će oduzet i sužanj moćniku, i plijen strašnoga bit će izbavljen. Jer ja ću se boriti s onim tko se s tobom bori, i ja ću spasiti sinove tvoje.

26. A one koji te tlače nahranit ću njihovim vlastitim mesom, i svojom će se vlastitom krvlju opiti kao slatkim vinom. I svako će tijelo znati da sam ja GOSPOD, tvoj Spasitelj i tvoj Otkupitelj, Silnik Jakovljev.”