Izaija 5 SHP

1. Sada ću pjevati svom prijatelju. Ovo je pjesma o ljubavi i o njegovom vinogradu: Moj je prijatelj imao vinograd na padini rodnoga brijega.

2. Okopao ga je i iskrčio kamenje pa posadio najbolju lozu. Sagradio je stražarnicu usred njega i napravio tijesak za grožđe. Nadao se da će plodovi biti sočni, ali svi su grozdovi bili truli.

3. Moj je prijatelj rekao: »Stanovnici Jeruzalema i Jude, presudite između mene i moga vinograda.

4. Što sam još mogao učiniti za svoj vinograd, a da to nisam napravio? Nadao sam se dobrom grožđu, zašto su grozdovi truli?

5. Sad ću vam reći što ću napraviti s vinogradom: uklonit ću mu zaštitnu živicu i bit će opustošen. Razvalit ću zid oko njega i bit će pregažen.

6. U pustoš ću ga pretvoriti, neobrezanu i neokopanu; u njemu će rasti drač i trnje, a oblacima ću zapovjediti da ga ne zalijevaju kišom.«

7. Vinograd je svemogućeg BOGA Izraelov narod. Loza, biljka koju toliko voli, narod je Jude. Bog se nadao pravdi, ali tamo vlada krvoproliće. Nadao se pravednosti, a samo vape potlačeni.

8. Teško vama koji kuću dodajete kući i spajate njivu s njivom dok sve ne zauzmete i ne ostanete sami živjeti u zemlji.

9. BOG mi je Svevladar rekao ovo: »Da, mnoge će kuće opustjeti; velike i lijepe kuće ostat će bez stanara.

10. Deset jutara vinograda dat će samo lonac vina, a bačva sjemena samo košaru žita.«

11. Teško onima koji ustaju rano, da bi trčali za pićem, i koji sjede do kasno u noć dok ih vino ne opije.

12. Goste se uz harfe i lire, tamburine, frule i vino, a ne mare za BOŽJA djela i ne poštuju sve što čini.

13. Moj narod bit će prognan jer je nerazuman. Njegovi uglednici umirat će od gladi, a obični ljudi izgarati od žeđi.

14. Zato je Podzemlje sve gladnije i širom je razjapilo čeljusti. U grob će sići i narod i plemići, razmetljivci i veseljaci.

15. Svi ljudi bit će poniženi, a bahati oboriti pogled.

16. No BOG Svevladar će se uzdići i podijeliti pravdu. Sveti Bog svojom će pravednošću pokazati svoju svetost.

17. Tada će janjci pasti kao na svom pašnjaku, a utovljene ovce i jarići brstiti među ruševinama.

18. Teško onima koji grijeh privlače konopcima prevare, a krivnju vuku kao na užetu.

19. Oni govore: »Neka se samo požuri, pa da ga vidimo. Neka se približi Izraelov Sveti, pa da se ostvari njegov plan.«

20. Teško onima koji zlo zovu dobrim, a dobro zlim. Oni tamu prikazuju kao svjetlost, a svjetlost kao tamu. Oni gorko prikazuju kao slatko, a slatko kao gorko.

21. Teško onima koji su u svojim očima mudri i pametni sami pred sobom.

22. Teško onima koji su junaci u ispijanju vina i hrabri u posluživanju pića.

23. Oni za mito oslobađaju krivca, a nedužnome uskraćuju pravdu.

24. Kao što vatra proždire strnjiku i osušena trava nestaje u plamenu, tako će im istrunuti korijen i cvijet će im se razletjeti kao prah jer su odbacili zakon svemogućeg BOGA i prezreli riječ Izraelove Svetinje.

25. Zato je BOG planuo na svoj narod, digao je na njega ruku i kaznio ga. Planine su se potresle, leševi leže po ulicama kao smeće. Ali njegova ljutnja nije se stišala, ruka mu je još podignuta.

26. Dao je znak dalekim narodima, zviždukom ih je pozvao s kraja zemlje. I evo ih, stižu veoma brzo!

27. Nitko se od njih ne umara i ne posrće, nitko ne drijema niti spava. Nijedan im pojas nije otpasan, nijedan remen na sandali pokidan.

28. Strijele su im oštre, svi lukovi nategnuti. Konjska su kopita kao kremen, kotači kola kao vihor.

29. Neprijatelji zvuče kao ričući lavovi; uz režanje grabe plijen i odnose ga, nitko se ne može spasiti.

30. Toga će dana nad Izraelom tutnjati kao kad huče morski valovi. Pogledaš li zemlju, svud nevolja i tama, svjetlost je zastrta oblacima.