Izaija 51 BKJ

1. “Čujte me, vi što težite za pravednošću, vi što tražite GOSPODA: pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i dubinu jame iz koje ste iskopani.

2. Pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila. Jer sam ga ja jedini pozvao i blagoslovio ga, te ga umnožio.”

3. Jer će GOSPOD Sion utješiti, utješit će sve njegove pustoši; i pustinju će njegovu pretvoriti da naliči na Eden, a pustaru njegovu da bude poput vrta GOSPODNJEGA. Radost i veselje nalazit će se u njemu, zahvalnost i zvuk napjeva.

4. “Poslušaj me, narode moj, i prikloni uho k meni, nacijo moja! Jer će od mene zakon izaći, i sud ću svoj postaviti da počiva kao svjetlo narodima.

5. Blizu je pravednost moja, spasenje će moje izaći, a mišice će moje narodima suditi; otoci će na mene čekati i u moju će se mišicu uzdati.

6. K nebesima oči svoje podignite i na zemlju dolje pogledajte; jer nebesa će kao dim nestati, a zemlja će kao odjeća ostarjeti. I oni koji prebivaju na njoj tako će izginuti. Ali spasenje moje trajat će zauvijek, i pravednosti moje neće nestati.

7. Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost, narod u čijem je srcu zakon moj: ne bojte se ruganja ljudskih niti se ne plašite pogrda njihovih.

8. Jer će ih moljac izjesti kao odjeću, i crv će ih izjesti kao vunu. Ali pravednost moja trajat će zauvijek, i spasenje moje od naraštaja do naraštaja.”

9. Probudi se, probudi se! Zaodjeni se snagom, mišice GOSPODNJA! Probudi se, kao u davne dane, za naraštaja drevnih. Nisi li ti ona koja je isjekla Rahaba i izranila zmaja?

10. Nisi li ti ona koja je isušila more, vode velikih dubina, koja je od dubine morske načinila put da otkupljeni prođu?

11. Stoga će se otkupljenici GOSPODNJI vratiti i s pjesmom doći na Sion; i vječna radost bit će im nad glavama, zadobit će veselje i radost, a žalost i tuga će pobjeći.

12. “Ja, baš ja sam taj koji vas tješi. Tko si ti da se bojiš čovjeka koji će umrijeti i sina čovječjega koji je načinjen kao trava;

13. pa si zaboravio GOSPODA, stvoritelja svojega, koji je razapeo nebesa i položio temelje zemlji; i neprekidno se bojiš, svaki dan, zbog bijesa tlačiteljeva, kao da se bio spremio da uništava? I gdje je bijes tlačiteljev?

14. Sužanj prognani žuri da bude oslobođen pa da ne umre u jami niti da mu kruha ne nedostaje.

15. No ja sam GOSPOD, Bog tvoj, koji sam more razdvojio tako da su mu valovi hukali.” GOSPOD nad vojskama ime je njegovo.

16. “I svoje sam ti riječi u usta stavio, i sjenom ruke svoje tebe sam zakrio, da zasadim nebesa i položim temelje zemlji te kažem Sionu: ‘Ti si moj narod.’ ”

17. Probudi se, probudi se! Ustani, Jeruzaleme, ti koji si iz ruke GOSPODNJE pio čašu bijesa njegova. Ispio si talog čaše trepeta i sve si iskapio.

18. Među svim sinovima koje si rodio nije bilo nikoga da ga vodi, niti je od svih sinova što ih je podigao bilo nekoga da mu ruku prihvati.

19. Ovo dvoje te je snašlo: tko će te žaliti? pustoš i propast i glad i mač; s kim ću te tješiti?

20. Sinovi su tvoji klonuli, leže po uglovima svih ulica kao bivol u mreži. Puni su bijesa GOSPODNJEGA, ukora Boga tvojega.

21. Stoga sada čuj ovo, nevoljniče, i pijanice, ali ne od vina.

22. Ovako govori tvoj Gospodin, GOSPOD i Bog tvoj, koji se parniči za narod svoj: “Evo, iz ruke tvoje uzimam čašu trepeta, talog čaše bijesa svoga; nikada ga više piti nećeš.

23. Nego ću je staviti u ruke onih koji te ugnjetavaju, onih koji su duši tvojoj govorili: ‘Pogni se da mi možemo prijeći.’ A ti si im tijelo svoje kao tlo podmetao, i kao cestu za one koji prolaze.”